Prazna apoteka u snu: Islamska poruka o nedostatku iscjeljenja

Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav u znoju. Sanjao sam apoteku, veliku, modernu, ali… potpuno praznu. Niti jedne bočice, niti jednog lijeka na policama. Osjećaj panike me uhvatio, ta bezizlaznost dok sam tražio pomoć za nešto što me mučilo u budnom životu. Da, i ja sam bio tamo, na tom mjestu gdje tražite rješenje, a ono je jednostavno – odsutno. Taj osjećaj, poznat mi je do srži. Prazna apoteka u snu nije samo prizor; to je odraz dubokog unutrašnjeg nemira, vrisak duše koja traga za iscjeljenjem, za olakšanjem, a nigdje ga ne nalazi.

Taj mukli krik duše koja traži nešto više

Zamislite to: uđete u apoteku, prostor dizajniran za pružanje utjehe i lijekova, a umjesto blistavih pakovanja i stručnih savjeta, dočeka vas hladna, beživotna praznina. Nema ni traga onom poznatom mirisu antiseptika i lijekova, samo miris ustajalog zraka i tišine koja vrišti. Eto, to je često san o praznoj apoteci. To je prizor koji, iz islamske perspektive, rijetko dolazi bez dubokog povoda. Nije to tek tako prazna prostorija, već snažan simbol nedostatka ili nemogućnosti pronalaska duhovnog, emotivnog, ili čak fizičkog iscjeljenja kada nam je ono najpotrebnije. To je ona muka kad znaš da ti nešto nedostaje, da ti treba putokaz, a nigdje ga ne vidiš. To je kao da ste [zaglavljeni u liftu], tražeći izlaz, a vrata se ne otvaraju. Duša u tom stanju osjeća se kao da joj se zidovi stišću oko nje, kao da joj se [sobe smanjuju], i ne zna kako disati.

Kroz moju petnaestogodišnju avanturu sa samim sobom i svijetom, mnogo sam puta svjedočio kako ljudi (i ja s njima) žude za brzim rješenjima. U mladosti, bio sam ubijeđen da za svaki problem postoji „čarobna pilula“ – bilo da je to novi posao, nova veza, ili neki eksterni faktor koji će popraviti sve. San o praznoj apoteci tada bi me užasavao jer bi potvrdio moj strah: nema rješenja. Ali, kako su godine prolazile, a ja bivao izloženiji složenosti ljudske psihe i duhovnih staza, shvatio sam da je ta praznina u snu zapravo poziv. Nije to poruka da nema iscjeljenja; to je poruka da ga tražimo na pogrešnom mjestu, ili na pogrešan način. To je bio moj prelaz iz starog mene koji je tražio lijek izvana, u novog mene koji razumije da istinsko iscjeljenje kreće iznutra. Stari ja bi panično prelistavao sanovnike tražeći doslovno značenje, a novi ja bi zastao i zapitao se: šta mi to moja podsvijest govori o mojim naporima da pronađem rješenje?

Moja borba s “apotekom bez lijekova” i “Aha!” trenutak

Sjećam se perioda, možda desetak godina unazad, kada sam se osjećao potpuno izgubljeno. Bilo je to vrijeme kad se činilo da mi se svi planovi raspadaju, a ja sam bio na ivici sagorijevanja. Bio sam uvjeren da mi treba neka velika promjena, neki vanjski faktor koji će me izvući. Tražio sam savjete od prijatelja, čitao motivacione knjige, čak sam se upustio u nekoliko projekata koji nisu imali veze sa mnom, samo da bih osjetio da nešto “radim”. To je bila moja stvarna “prazna apoteka” – mjesto gdje sam dolazio po lijekove, a police su bile jezivo prazne. Svaka nova knjiga bila je novi obećavajući eliksir, svaka preporuka prijatelja potencijalna terapija. Ali, nakon što bih pročitao, primijenio, ili pokušao, osjećao bih se još praznije. To je bio *gorak ukus* razočaranja, praćen *hladnom tišinom* spoznaje da nisam ništa postigao. Taj frustrirajući period, gdje sam se trudio i trudio, a rezultati su izostajali, bio je pravi poligon za učenje. Bio sam na putu, ali nisam znao kuda idem. Često se čini da je [potraga za sobom] najteža staza, puna pogrešnih skretanja.

Jedne večeri, potpuno iscrpljen, sjedio sam u svojoj sobi. Nije bilo muzike, nije bilo buke izvana, samo *muklo zujanje* frižidera u pozadini i *težak miris* kiše koja je počela padati. U tom trenutku apsolutne tišine, dok sam gledao kroz prozor na mokru ulicu, shvatio sam nešto. Svi ti lijekovi koje sam tražio vani, sve te “pilule” za sreću, uspjeh, mir, bile su zapravo unutar mene. Moja apoteka je bila prazna jer sam je pogrešno pretraživao. Nisam tražio u svojoj duši, u svojim molitvama, u svom strpljenju, u preispitivanju svojih namjera. Želio sam brzi flaster, umjesto hirurškog zahvata na srcu. Taj “Aha!” trenutak bio je spoznaja da je iscjeljenje proces, a ne instant rješenje. Da prazna apoteka u snu, kao i u životu, nije znak beznađa, već poziv da se okrenemo ka sebi i ka Allahu, tražeći lijek u vjeri, samorefleksiji i iskrenom trudu. Nije sve što vidimo kao prepreku, zaista prepreka. Baš kao kad sanjamo [planinu u snu], prepreke su stvarne, ali put do vrha je i put do spoznaje.

Kada praznina postane putokaz ka snazi

Dakle, ako sanjate praznu apoteku, nemojte paničariti. To je, zapravo, duboka islamska poruka koja vas poziva na unutrašnje preispitivanje. Često, kada nam se čini da nema izlaza, upravo je to trenutak za najdublje promjene. To je kao kada vam se čini da tražite [apoteka bez lijekova] – odgovor je često u spoznaji da pravi lijekovi nisu materijalni. Šta znači to za vaš lični rast? Znači da ste na raskršću. Možda ste do sada tražili utjehu u stvarima koje vam ne mogu donijeti istinsko iscjeljenje. Možda ste se previše oslanjali na druge, na materijalno, ili na površne odgovore.

Ovaj san može izazvati anksioznost, osjećaj izgubljenosti, pa čak i strah. Jer, ko ne bi osjetio strah kada je suočen s bolešću ili problemom, a rješenja nema? To su mentalne prepreke koje moramo savladati. No, islam nas uči strpljenju (sabr) i povjerenju u Allahovu milost (tevekkul). Prazna apoteka je podsjetnik da se okrenemo ka Kur’anu, ka dovi, ka zikru. To su naši pravi lijekovi, naša prava iscjeljenja. Možda je vrijeme da razmislite o svom duhovnom statusu, o svojim namjerama, o tome gdje zaista usmjeravate svoju energiju. Da li su vaši izvori duhovne ishrane isušeni? Da li se osjećate duhovno prazno?

Gde se skrivaju ti pravi lijekovi?

Nakon svih ovih godina, mogu vam reći da su ti