Sjećam se kao da je jučer bilo. Stojim na stanici, sunce prži, a znoj mi se slijeva niz leđa. Čekam onaj jedan, specifičan autobus koji me treba odvesti na razgovor za posao. Pogled mi luta, vidim ga u daljini. Srce mi brže zakuca. A onda… proleti pored mene. Prosto me ignorira. Znam taj osjećaj. Ono…
Sjećam se kao da je juče bilo, onaj osjećaj kada se probudiš, a u glavi ti je zbrka, kao da je cijela kancelarija, sa svim važnim dokumentima, upravo prošla kroz tornado, ali bez ijednog daška vjetra. Totalni haos, ali nekako miran, sablasan. Znaš, onaj osjećaj kada intuicija vrišti da nešto nije u redu, ali logike…
Sjećam se, kao da je jučer bilo, onog jutra kada sam se probudila znojna i uznemirena. Sanjala sam rotaciona vrata, ali ne onako kako ih znamo – mirna, kontrolisana. Ne, ova su se okretala bjesomučno, prebrzo, stvarajući vrtlog koji me je usisavao, a ja sam se osjećala potpuno bespomoćno. Pokušavala sam izaći, ali svaki korak…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog sna o letenju. Nije to bilo obično letenje avionom ili nekim aparatom, već ono čisto, instinktivno, kao da su mi leđa odjednom dobila nevidljiva krila. Osjećaj je bio tako stvaran, tako oslobađajući. Ali onda bi uslijedio onaj trenutak buđenja, gdje bi me realnost vratila na zemlju, a…
Sjećam se kad sam prvi put osjetio taj nemir. Bilo je to prije petnaestak godina, taman sam počeo dublje da se upuštam u proučavanje islamskog tumačenja snova. Nisam mogao da prestanem da sanjam o stvarima koje jednostavno nisu imale smisla, o granicama koje su se pomjerale, o tlu pod nogama koje više nije bilo čvrsto….
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobičnim osjećajem, poslije sna gdje su mi knjige tiho zujale, a ja nisam znao šta da radim s tom zbrkom u glavi. Taj tihi, gotovo nečujni zvuk, a opet tako prodoran u mojoj podsvijesti. Nije to bio prvi put da me…
I ja sam, prijatelji moji, nebrojeno puta ležao budan u sitne sate, pokušavajući shvatiti zašto mi se u snu pojavio neki čudan simbol, nešto što mi je pritisnulo dušu i um. Jednom, prije mnogo godina, to je bio zaključan sef. Sjećam se tog osjećaja: hladnog, teškog metala pod prstima, oštrih rubova, i apsolutne nemoći da…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam sjedio za stolom, kafa se hladila, a ja sam zureći u kalendar osjećao kako mi se u stomaku vrti neki čudan nemir. Znate onaj osjećaj kad ste sigurni u nešto, a onda vam neko pokaže rupu u vašoj logici? E, to je bilo to….
Sjećam se jedne noći kada sam se probudio u znoju, srce mi je lupalo, a u ušima mi je još uvijek odzvanjala melodija mog imena. Nije to bio san, znate, već nešto između, previše stvarno da bi bilo zaboravljeno, previše eterično da bi se objasnilo. Kao da me je neko dozvao, ne glasom, već samom…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada se probudiš iz sna, a u srcu ti se gnijezdi neka neobična težina. Nešto si sanjao, nešto što te je dotaklo do srži, ali nisi siguran šta tačno znači. Meni se to dešavalo bezbroj puta. Kroz petnaest godina putovanja kroz lavirint ljudskih emocija i sanovnika,…
