Znam taj osjećaj. Onaj stisak u grudima kad se brojke ne slažu, kad ti se čini da zemlja klizi pod nogama, a svaki pokušaj da uhvatiš vazduh samo te još dublje gura. Sjećam se, prije petnaestak godina, kada sam prvi put osjetio težinu te finansijske brige, bio je to kao da mi je neko izmakao…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Godinama sam nosio taj osjećaj lažne sigurnosti, poput kišobrana koji stoji sklopljen u hodniku dok napolju grmi i pljušti. Mislio sam da sam zaštićen, da sam spreman za sve životne oluje, samo zato što “imam” nešto što bi me trebalo zaštititi. Ali realnost je bila brutalno drugačija: bio…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Sanjala sam kako zagrizem u savršen, sočan limun, očekujući osvježavajuću slatkoću, a umjesto toga – eksplozija kiselosti, nešto što mi je trnulo vilicu i tjeralo suze na oči. Probudila sam se s tim gorčim okusom u ustima i nekakvim nemirom u duši. To je bio onaj osjećaj kad…
Sjećam se kao da je juče bilo. Godinama sam se budila premorena, a neispavana. Snovi su bili pravi vrtlog, često me ostavljajući sa osjećajem zagonetke, pa čak i tuge. Jedan od najčešćih snova koji mi se ponavljao bio je taj – pokušavam da upalim auto, ali on jednostavno neće. Motor se buni, kašlje, ali ništa….
Sjećam se jedne večeri, probudio sam se sav uznemiren. Sanjao sam da držim Kur'an, našu svetu Knjigu, ali nekako, bila je naopačke. Slova su bila tu, stranice uredne, ali smjer čitanja, koncept – sve je bilo obrnuto. Taj osjećaj zbunjenosti, gotovo panike, ostao mi je urezan. Poput mnogih od vas, i ja sam se godinama…
Sjećam se te noći, onog osjećaja kad se probudite, a u glavi vam još bruji eho sna koji vas je uznemirio, ali ga ne možete uhvatiti. Meni se to često dešavalo, pogotovo u ranim dvadesetima. Bilo je to prije petnaestak godina, kada sam sanjao da sam izgubio obilježivač stranice – ne bilo kakav, već onaj…
I dan danas se sjećam one težine u stomaku, onog čudnog osjećaja kada sam se probudio iz sna, a slika pokretnih stepenica koje idu u krivom smjeru mi je još plesala pred očima. Kao da mi je podsvijest vrištala: “Hej, nešto nije kako treba!” To je bio jedan od onih snova koji se zalijepe za…
Znam taj osjećaj. Buđenje u hladnom znoju, sa srcem koje lupa kao ludo, a u glavi mi se vrti slika: stepenice. Ali ne one koje vode gore, ka uspjehu ili izlazu. Ne, ovo su stepenice koje vode nekud u stranu, unazad, ili, još gore, nikuda. Godinama sam mislio da sam jedini sa ovakvim noćnim morama,…
Svi smo bili tamo. Ono jutro kada se probudite sa onim čudnim osjećajem u stomaku, nakon sna koji vas proganja. Meni se to dogodilo bezbroj puta, posebno kada sam bio na prekretnici. Sjećam se jedne zore, osjetio sam težak, skoro gadan miris starog kofera koji se raspada, iako ga u sobi nije bilo. Sanjao sam…
Sjećam se jedne noći, prije petnaestak godina, kada sam sanjao nešto toliko obično, a opet tako uznemirujuće. Bio je to moj stari usisivač, onaj plavi, što ga je majka davno kupila. U snu, uporno sam pokušavao da usisavam dnevnu sobu, ali on nije vukao. Ništa! Samo je zujio, prazan i neučinkovit, a prašina je ostajala…
