Slika ruksaka je univerzalno poznata. To je posuda za potrepštine, pratilac na putovanjima, simbol spremnosti. Ali šta se dešava kada ovaj poznati predmet postane prekomjerno težak u pejzažu naših snova? Kakve drevne odjeke takav teret budi u dubljim slojevima naše psihe, i kakvu poruku šalje nesvjesno kada sanjamo pretežak ruksak? Ruksak kao Metafora: Glas Nesvjesnog…
Postoji li jasnija slika frustracije, uzaludnog truda i unutrašnjeg konflikta od prizora veša obješenog na konopcu, prepuštenog sušenju, dok se istovremeno s neba spušta nezaustavljiva kiša? Ovaj duboko arhetipski scenario, kada se pojavi u snovima, rijetko je samo puka refleksija dnevnih briga oko kućnih poslova. Umjesto toga, on nas poziva na introspekciju, na uranjanje u…
Probudite se u hladnom znoju, srce vam ubrzano kuca, a u glavi vam odjekuje jeziva slika: stranac u vašem krevetu. Ne, ne govorim o nekoj filmskoj sceni, već o onom dubokom, uznemirujućem snu koji vas ostavi sa neopisivim osjećajem nelagode i pitanjem: „Šta to znači?“ Vjerujte mi, prošao sam kroz to. Više puta. Taj osjećaj,…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina, kada sam prvi put počeo dublje da se zanimam za snove. Do tada, snovi su mi bili samo neka maglovita sjećanja, povremeni horor ili možda neka vesela uspomena na jelo koje sam jeo dan ranije. Ali onda su počeli dolaziti oni čudni snovi, oni u kojima logika…
Sjećam se, kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam se probudio preplavljen nekim čudnim osjećajem. Nije to bila klasična tjeskoba, već neka tiha spoznaja da mi nešto neprekidno izmiče. Kao da sam držao pijesak u šaci i gledao kako mi curi kroz prste, a nisam mogao ništa da učinim. Poznaješ taj osjećaj? Taj…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada se probudite iz sna i niste sigurni ko ste. Poznaješ li to? Taj blagi, gotovo neprimjetan osjećaj da nešto nije na svom mjestu, kao da ste na trenutak zavirili u tuđi život, a onda se vratili u svoj, ali sa sjećanjem na nešto što nikada…
Sjećaš li se onog jutra, prijatelju? Probudite se, a u vama neki čudan osjećaj, kao da vas je nešto bockalo cijelu noć, ali niste mogli točno odrediti šta. E, takav sam ja osjećaj imao kad sam prvi put shvatio da san o igli koja puca u koži nije samo obična noćna mora. Nije to bilo…
Možda vam je poznat onaj osjećaj. Probudiš se usred noći, ili ujutro, sa nekom čudnom težinom u grudima. Ne sjećaš se tačno sna, ali ostao je onaj pritajeni nemir, kao miris kiše prije oluje – obećava promjenu, ali onu kojoj se ne raduješ. Sjećam se, godinama sam takve snove odmahivao rukom. Ma, samo umor, govorio…
Jeste li ikada, dragi moji, imali onaj bolni osjećaj da se vrtite u krug? Da ulažete svoje vrijeme, energiju, pa čak i komadić duše u nešto, samo da biste na kraju shvatili da su svi ti napori bili… pa, uzaludni? Ja jesam, više puta nego što bih volio priznati. Sjećam se jedne noći, probudio sam…
Sjećam se jedne zime, ne, zapravo je bilo ljeto, ali osjećaj je bio isti kao da me zameo snijeg usred augusta. Sve se promijenilo, tako iznenada, da mi je tlo izmicalo pod nogama. To je onaj osjećaj koji mnogi od nas dožive kada sanjaju snijeg usred ljeta — šok, zbunjenost, ali i neka čudna tišina…
