Sjećam se jedne noći, prije mnogo godina, kada sam se probudio u hladnom znoju. San je bio toliko živopisan, a opet toliko konfuzan. Hodao sam beskrajnim stepenicama, ali mi je nekako bilo jasno da one nikuda ne vode. Nije bilo ni vrha ni dna, samo vječiti uspon u prazno. Osjećaj izgubljenosti bio je gotovo opipljiv,…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada se probudiš, srce lupa kao ludo, a u glavi ti odzvanja samo jedno: zaključana soba, bez ikakvog izlaza. Taj san, ta jeziva slika zidova koji se stišću, tame koja te obavija, i spoznaja da nema vrata, nema prozora, nema ničega što bi ponudilo tračak nade…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kad sam se probudio sav znojan, srce mi je lupalo, a u glavi mi je odzvanjala slika hladnog tuša. Znate onaj osjećaj kad san uhvati takvu snagu da ga ponesete sa sobom u budni svijet? Nije to bio običan san, znalo se odmah. Nije bio ni…
Znam taj osjećaj. Godinama sam jurio za nekim vanjskim znakom, nekom potvrdom da je to što radim, to što jesam, dovoljno dobro. Kao da sam stajao pod vedrim nebom, čekajući da se oglasi nebeski hor, pa da tek onda dozvolim sebi da se opustim i kažem: “Vidiš, uspješan si.” Koliko smo samo puta, dragi moji,…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog osjećaja kada se život čini kao stara, trepereća sijalica. Znate, ona što se upali pa ugasi, pa opet upali, ali nikada ne svijetli punim sjajem? Baš tako sam se ja osjećao mnogo puta u svojih petnaest i kusur godina bavljenja ljudskom dušom, a pogotovo snovima. Nema ništa…
Znam taj osjećaj. Znate, kad se probudite i osjetite onaj hladan znoj na čelu, ili onaj neobični osjećaj da vas je nešto u snu duboko dotaklo. Meni se to desilo mnogo puta, ali jedan san, onaj o zidu s rupom, ostao mi je urezan. To nije bio samo san; to je bio šapat iz dubine…
Sjećam se, prije možda petnaestak godina, kada su mobilni telefoni postajali sveprisutni, ali i dalje nekako dragocjeniji, sanjao sam nešto što mi je sedmicama kopkalo po glavi. Bio je to onaj osjećaj težine u želucu, znate? Kao da ste nešto zaboravili, a ne možete se sjetiti šta. U mom snu, telefon mi je iskliznuo iz…
Znaš li onaj osjećaj kad si negdje zaglavljen, a sve oko tebe juri? E, ja sam to proživio mnogo puta. Bilo je trenutaka u mom životu kada sam se osjećao kao da sam u onim rotacionim vratima, uhvaćen u nekom ritmu koji nije moj, gdje se sve vrti prebrzo, a izlaz mi izmiče. Svi smo…
Sjećam se kad sam prvi put sanjao nešto toliko čudno, tako kontradiktorno, da me je držalo budnim cijelo jutro. Kišobran iznad glave, kiša pljušti, ali ja sam mokar do kože. Znate onaj osjećaj, kad se probudite i pokušavate shvatiti logiku sna, a nema je? E, pa, ja sam to proživljavao godinama, sve dok nisam shvatio…
Sjećam se, imao sam oko dvadeset godina kada sam prvi put osjetio taj ubodni, hladni osjećaj u stomaku – onaj koji ti govori da nešto što si gradio s tolikom strašću, nešto što ti je davalo krila, upravo puca. Nije bio san o zmaju tada, već o nečemu mnogo opipljivijem, o nekom poslu za koji…
