Sjećam se kad sam prvi put osjetio taj nemir. Bilo je to prije petnaestak godina, taman sam počeo dublje da se upuštam u proučavanje islamskog tumačenja snova. Nisam mogao da prestanem da sanjam o stvarima koje jednostavno nisu imale smisla, o granicama koje su se pomjerale, o tlu pod nogama koje više nije bilo čvrsto….
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobičnim osjećajem, poslije sna gdje su mi knjige tiho zujale, a ja nisam znao šta da radim s tom zbrkom u glavi. Taj tihi, gotovo nečujni zvuk, a opet tako prodoran u mojoj podsvijesti. Nije to bio prvi put da me…
I ja sam, prijatelji moji, nebrojeno puta ležao budan u sitne sate, pokušavajući shvatiti zašto mi se u snu pojavio neki čudan simbol, nešto što mi je pritisnulo dušu i um. Jednom, prije mnogo godina, to je bio zaključan sef. Sjećam se tog osjećaja: hladnog, teškog metala pod prstima, oštrih rubova, i apsolutne nemoći da…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam sjedio za stolom, kafa se hladila, a ja sam zureći u kalendar osjećao kako mi se u stomaku vrti neki čudan nemir. Znate onaj osjećaj kad ste sigurni u nešto, a onda vam neko pokaže rupu u vašoj logici? E, to je bilo to….
Sjećam se jedne noći kada sam se probudio u znoju, srce mi je lupalo, a u ušima mi je još uvijek odzvanjala melodija mog imena. Nije to bio san, znate, već nešto između, previše stvarno da bi bilo zaboravljeno, previše eterično da bi se objasnilo. Kao da me je neko dozvao, ne glasom, već samom…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada se probudiš iz sna, a u srcu ti se gnijezdi neka neobična težina. Nešto si sanjao, nešto što te je dotaklo do srži, ali nisi siguran šta tačno znači. Meni se to dešavalo bezbroj puta. Kroz petnaest godina putovanja kroz lavirint ljudskih emocija i sanovnika,…
Znam taj osjećaj. Onaj stisak u grudima kad se brojke ne slažu, kad ti se čini da zemlja klizi pod nogama, a svaki pokušaj da uhvatiš vazduh samo te još dublje gura. Sjećam se, prije petnaestak godina, kada sam prvi put osjetio težinu te finansijske brige, bio je to kao da mi je neko izmakao…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Godinama sam nosio taj osjećaj lažne sigurnosti, poput kišobrana koji stoji sklopljen u hodniku dok napolju grmi i pljušti. Mislio sam da sam zaštićen, da sam spreman za sve životne oluje, samo zato što “imam” nešto što bi me trebalo zaštititi. Ali realnost je bila brutalno drugačija: bio…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Sanjala sam kako zagrizem u savršen, sočan limun, očekujući osvježavajuću slatkoću, a umjesto toga – eksplozija kiselosti, nešto što mi je trnulo vilicu i tjeralo suze na oči. Probudila sam se s tim gorčim okusom u ustima i nekakvim nemirom u duši. To je bio onaj osjećaj kad…
Sjećam se kao da je juče bilo. Godinama sam se budila premorena, a neispavana. Snovi su bili pravi vrtlog, često me ostavljajući sa osjećajem zagonetke, pa čak i tuge. Jedan od najčešćih snova koji mi se ponavljao bio je taj – pokušavam da upalim auto, ali on jednostavno neće. Motor se buni, kašlje, ali ništa….
