Sjećam se kao da je jučer bilo, onog sna o narandži. Nije bio neki poseban, dramatičan san, znate, poput letenja ili suočavanja s nekim čudovištem. Ne, bio je to sasvim običan san, miran, ali nekako… snažan. Vidio sam sebe kako polako, pažljivo gulim narandžu. Osjećao sam teksturu kore pod prstima, onu blagu hrapavost, pa onda…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog neugodnog osjećaja u grudima kada bih se probudio iz sna s jasnom slikom u glavi: stranica istrgnuta iz knjige. Znaš onaj osjećaj, kao da ti nešto klizi kroz prste, neka važna misao ili sjećanje koje jednostavno ne možeš uhvatiti? E, upravo to. Godinama sam to pripisivao stresu…
Sjećam se, godinama unazad, kako bih se budio s tim čudnim osjećajem da sam upravo proživio nešto izuzetno, nešto što mi je dalo dašak nade ili duboku opomenu, ali bi mi se u samo nekoliko sekundi, dok bih trepnuo, sve izbrisalo iz sjećanja. Frustracija je bila ogromna, kao da mi je neko ukrao dio mene…
Sjećam se kao da je jučer bilo, probudio sam se sav u znoju, srce mi je lupalo k’o ludo. Sanjao sam nešto što mi je sedmicama vrtjelo misli, nešto što je u meni budilo i strah i znatiželju. Da li je to bilo upozorenje? Ili neka poruka koju moram dešifrovati? Baš tada, prije petnaestak godina,…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio sav znojan, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam da stojim pred ogledalom, ali moj odraz je trepće nezavisno od mene. Osjećaj je bio tako stvaran, tako uznemirujući. Danima sam razmišljao o tome, pokušavajući shvatiti šta mi podsvijest poručuje. To je…
Sjećam se jedne noći, prije mnogo godina, kada sam se probudio u nekom čudnom, uznemirujućem stanju. Zrak je bio težak, a miris kiše koja je tek padala dopirao je kroz prozor, ali nešto unutar mene se nije smirivalo. Sanjao sam plinski šporet. Nije gorio, nije bio zapaljen, ali je curio. Nije to bio plin koji…
Sjećam se onih noći kada bih se probudio znojan, srce mi je lupalo, a u glavi mi je odzvanjala neka čudna slika. Je li se vama to ikada dogodilo? Priznajem, godinama sam otpuštao snove kao puku igru podsvijesti, samo nasumične slike koje mozak izbacuje dok se odmara. Ali onda sam shvatio koliko sam bio u…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se obliven znojem, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam da se spuštam niz gelender, ali ne onaj u mojoj kući, već nekakav starinski, drveni, klizav od vlage. I što sam brže išao, to sam osjećao veći strah da ću pasti, da neću moći da se zaustavim. Taj…
Sjećam se kao da je juče bilo. Stajala sam pred ogledalom, žureći na važan sastanak, a pertle na mojim cipelama bile su, naravno, zapetljane jedna za drugu. Frustracija. Onaj poznati osjećaj nemoći kad te nešto sitno zaustavi u jurnjavi svakodnevice. Pomislila sam tada, kako često u životu nailazimo na te ‘zapetljane pertle’ – male, ali…
Sjećam se, kao da je jučer bilo, onih jutara kada bih se probudio s osjećajem da mi se unutrašnje riječi preslažu. Kao da je neko u mojoj glavi izmiješao sve rečenice, a ja sam ostao da pokušavam složiti smisao iz kaosa. To nije bio samo običan umor; to je bio duboki osjećaj konfuzije, osjećaj da…
