Sjećam se jedne večeri, probudio sam se sav uznemiren. Sanjao sam da držim Kur'an, našu svetu Knjigu, ali nekako, bila je naopačke. Slova su bila tu, stranice uredne, ali smjer čitanja, koncept – sve je bilo obrnuto. Taj osjećaj zbunjenosti, gotovo panike, ostao mi je urezan. Poput mnogih od vas, i ja sam se godinama…
Sjećam se te noći, onog osjećaja kad se probudite, a u glavi vam još bruji eho sna koji vas je uznemirio, ali ga ne možete uhvatiti. Meni se to često dešavalo, pogotovo u ranim dvadesetima. Bilo je to prije petnaestak godina, kada sam sanjao da sam izgubio obilježivač stranice – ne bilo kakav, već onaj…
I dan danas se sjećam one težine u stomaku, onog čudnog osjećaja kada sam se probudio iz sna, a slika pokretnih stepenica koje idu u krivom smjeru mi je još plesala pred očima. Kao da mi je podsvijest vrištala: “Hej, nešto nije kako treba!” To je bio jedan od onih snova koji se zalijepe za…
Znam taj osjećaj. Buđenje u hladnom znoju, sa srcem koje lupa kao ludo, a u glavi mi se vrti slika: stepenice. Ali ne one koje vode gore, ka uspjehu ili izlazu. Ne, ovo su stepenice koje vode nekud u stranu, unazad, ili, još gore, nikuda. Godinama sam mislio da sam jedini sa ovakvim noćnim morama,…
Svi smo bili tamo. Ono jutro kada se probudite sa onim čudnim osjećajem u stomaku, nakon sna koji vas proganja. Meni se to dogodilo bezbroj puta, posebno kada sam bio na prekretnici. Sjećam se jedne zore, osjetio sam težak, skoro gadan miris starog kofera koji se raspada, iako ga u sobi nije bilo. Sanjao sam…
Sjećam se jedne noći, prije petnaestak godina, kada sam sanjao nešto toliko obično, a opet tako uznemirujuće. Bio je to moj stari usisivač, onaj plavi, što ga je majka davno kupila. U snu, uporno sam pokušavao da usisavam dnevnu sobu, ali on nije vukao. Ništa! Samo je zujio, prazan i neučinkovit, a prašina je ostajala…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj jezivi osjećaj kad te nešto probudi usred noći, ali ne alarm ili buka, već slika iz sna koja se urezala duboko. Nije to bio klasičan košmar s čudovištima, već nešto mnogo suptilnije, ali istovremeno, toliko uznemirujuće. Vidio sam korijenje, snažno, žilavo, kako se probija kroz plafon moje…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav u znoju. Sanjao sam apoteku, veliku, modernu, ali… potpuno praznu. Niti jedne bočice, niti jednog lijeka na policama. Osjećaj panike me uhvatio, ta bezizlaznost dok sam tražio pomoć za nešto što me mučilo u budnom životu. Da, i ja sam bio tamo, na tom mjestu gdje tražite…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina. Probudila sam se u hladnom znoju, srce mi je lupalo kao ludo, a u grlu mi je stajala knedla teža od kamena. Sanjala sam kako hodam, oslanjajući se na štake, i odjednom, bez ikakvog upozorenja, obje su pukle pod mojom težinom. Oštar, rezonantan zvuk sloma, pa onda…
Sjećam se, godinama unazad, kako sam se budila iz snova sa onim gorkim okusom nemoći u ustima. Znate taj osjećaj? Onaj kada vam se čini da ste pokušavali nešto postići svom snagom, ali se sve izmicalo, propadalo, ili vas je jednostavno ignorisalo. Bio sam tamo, bezbroj puta. San o šibici koja se neće upaliti, recimo,…
