Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobičnim osjećajem tjeskobe. Noć prije, sanjao sam kako držim veliki, šareni balon, prepun radosti i lakoće, a onda – *puk!* – nestao je u trenu, ostavljajući me sa praznim rukama i nekim čudnim osjećajem težine. Nije to bio prvi put da…
I ja sam se budila, mnoge noći, sa onim čudnim, neprijatnim ukusom u ustima – ne bukvalnim, već onim gorčinom srca koja se prelije iz sna u javu. Znate, onaj osjećaj kad vam se nešto vješto skrivalo cijeli dan, a onda ga podsvijest izbaci dok spavate, često zamotano u najčudnije simbole. Meni je, vjerujte mi,…
Sjećam se, nekada davno, osjećao sam se kao da živim u sobi gdje jedina sijalica neprestano treperi. Znate taj osjećaj? Onaj kad vidite put pred sobom, ali je slika stalno mutna, nesigurna. Kao da vam neko nudi odgovor, ali ga ne izgovara do kraja, samo šapuće nešto u daljini, nešto što vam izmiče, a vi…
I ja sam bio tamo. Ona nervoza u stomaku kad stvari ne idu kako sam zamislio, ona žurba da preskočim korake samo da stignem do cilja. Godinama sam mislio da je to znak moje ambicije, mog pogona. Ali onda su počeli snovi. Snovi o nedovršenim stvarima, o procesu koji je prekinut, o, zamislite, nedovoljno pečenom…
Znam taj osjećaj. Godinama sam se budila preplavljena, s nekim čudnim teretom u grudima nakon snova u kojima se staklo lomi, pa se nekako vraća, kao da se sam život trudi da mi pokaže da ono što mislim da sam riješila, možda i nije u potpunosti nestalo. Kao da sam očistila krhotine, ali osjećaj nelagode…
Sjećam se jedne zore, probudio sam se s onim čudnim osjećajem da sam primio neku važnu poruku, ali nisam imao pojma šta. Znate onaj osjećaj kad znate da vas je nešto ‘dotaklo’, ali riječi su pobjegle kao pijesak kroz prste? E, pa, to je bio početak mog petnaestogodišnjeg putovanja kroz tajanstveni svijet snova, tih naših…
Znam taj osjećaj. Buđenje usred noći, srce lupa, a glava je puna slika koje nemaju smisla. Vidio sam svašta u snovima tokom ovih petnaest i više godina bavljenja njihovim tumačenjem – od apsurdnih do duboko uznemirujućih. Ponekad bi me san ostavio s osjećajem zbunjenosti, onim ljepljivim osjećajem nečega nedovršenog, kao da mi je nešto klizilo…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav znojan, srce mi je lupalo. Sanjao sam da stojim pred stolom punim najfinijih jela, ali svako je bilo pokvareno, truhlo. Taj miris, iako samo u snu, bio je tako stvaran da sam ga osjećao i u budnom stanju. I to nije bio izolovan slučaj. Godinama sam prolazio…
Ah, snovi o vjenčanju. Koliko puta sam se probudio iz takvog sna, sa srcem koje mi lupa kao ludo, osjećajući onaj čudan spoj uzbuđenja i neke neopisive anksioznosti. Poput mnogih od vas, i ja sam prolazio kroz faze kada su mi takvi snovi bili samo romantične fantazije, a kasnije, kada su dobili mnogo dublje značenje….
Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio sav znojan, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam da stojim pred ogromnom, strmom planinom. Nisam mogao da vidim vrh, bio je obavijen maglom, a put se činio nepremostiv. Očaj me je obuzeo. U tom trenutku sam pomislio: “Ovo je kraj,…
