Sjećam se kad sam prvi put sanjao pogrešan ključ. Bilo je to prije petnaestak godina, u periodu života kada sam se osjećao kao da pokušavam otključati vrata vlastite budućnosti, ali nijedan ključ nije odgovarao. Frustracija je bila stvarna, opipljiva, čak i u snu. Probudite se s onim neugodnim osjećajem stezanja u grudima, mirisom jutarnje kafe…
Sjećam se, godinama unazad, one težine u grudima kad sam se probudio iz sna, znojan i uznemiren. Pokušavao sam vikati, ali iz grla nije izlazio nikakav zvuk. Osjećao sam paniku, onu sirovu, iskonsku, jer me niko nije čuo. To je bio moj prvi susret s fenomenom izgubljenog glasa u snu, iskustvo koje me je naučilo…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobičnim osjećajem tjeskobe, sjećajući se djelića sna gdje mi je neko dozivao ime, ali ja, koliko god sam se trudio, nisam ga mogao prepoznati. Kao da je izblijedjelo iz mog uma, ostavljajući samo prazninu, onaj tihi, duboki rez. Taj osjećaj, ta…
Sjećam se jedne sparne ljetne noći, one vrste kada je zrak sam po sebi težak, a snovi se lijepe za tebe čak i nakon što otvoriš oči. Probudio sam se u hladnom znoju, sa osjećajem potpune dezorijentacije još uvijek svježim. U snu sam stajao na raskrsnici, a svi putokazi, bez izuzetka, pokazivali su u pogrešnom…
Znaš onaj osjećaj kad se probudiš usred noći, srce ti lupa kao ludo, a u glavi ti se vrti slika iz sna koja te proganja? E, pa, ja to znam predobro. Mjesecima me je pratila jedna specifična noćna mora: lutka s otvorenim očima, koja me je nijemo promatrala iz mraka. Nije progovorila ni riječ, samo…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada sam stajao na šalteru za prijavu, držeći avionsku kartu u ruci, a službenica me gledala s čudnim izrazom lica. Moje ime na karti – pogrešno. Ne potpuno pogrešno, ali dovoljno da stvori zbunjenost, prepreku. Taj osjećaj, ta sitnica koja vam uzdrma cijelo planiranje putovanja, bio…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada vam nešto jednostavno ne ide, kada se rečenica lomi u grlu, a riječi nikako da izađu. Nije to samo u budnom stanju, ne. Mnogo puta sam se suočio s tim osjećajem i u snovima, onim čudnim, frustrirajućim scenarijima gdje je sve nekako zaglavljeno, gdje komunikacija…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Taj tupi udarac, onaj zvuk koji se ureže u mozak, pa tišina. Sekunda agonije dok sam podigao telefon s pločnika. I onda… mreža napuklina, kao paučina preko čitavog ekrana. Znao sam da je gotovo. Nije to bio samo slomljen uređaj; osjetio sam kao da je prekinuta i neka…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav u znoju, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam soliter, ogroman, betonski kolos, a u njemu – nedostaje mi sprat. Ne nedostaje sprat u zgradi, već *moj* sprat, onaj na kojem sam trebao biti, u mom stanu. Sve je bilo tu, ali ja sam znao da…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kad bih, recimo, primijetila malu pukotinu na zidu u kući. Onu što bi je većina ljudi samo premazala, možda i ignorisala. Ali, ja sam oduvijek imala tu neku unutrašnju antenu za sitne signale, za one male stvari koje nam šapuću: “Hej, nešto ovdje nije u redu.”…
