Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam se probudio s neobičnom jasnoćom sna u kojem sam jeo najslađe datule, sočne, pune šećera, skoro da sam osjetio kako mi se topi u ustima. Znate taj osjećaj kad se probudite i san vas prati cijeli dan, kao neki tihi šapat? E, tako je…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kad sam se probudila sa zlatnim prstenom na umu. Nije to bio običan prsten, već onaj sjajni, teški, što obećava nešto veliko. Srce mi je ubrzano kucalo, puna neke slatke neizvjesnosti. Da li je to bio znak? Da li je to Allah slao poruku? Kao i…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam se probudila s čudnim osjećajem nemira. Nije to bio onaj standardni radni stres, već nešto dublje, kao da mi se tlo pod nogama blago pomjeralo. Baš kao one stare pločice u kupatilu koje su počele škripati pod nogama, lagano, gotovo neprimjetno, ali dovoljno da…
Sjećam se jedne noći, davno je to bilo, kada sam se probudio sav znojan, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam da se penjem uz stepenice. Dugačke, spiralne, činilo se, bez kraja. Korak za korakom, noga za nogom, a pogledom sam tražio vrh, neko odredište, ali ničega nije bilo. Samo sivo kamenje, jedno za…
Jeste li ikada legli u krevet, tonući u san sa osjećajem sigurnosti, samo da bi se probudili uznemireni, sa slikom voza koji iskače iz šina ili bicikla sa probušenom gumom, jasno urezanom u pamćenje? I ja sam. Bezbroj puta. Taj osjećaj, ta teška knedla u stomaku, poznat mi je. Kao neko ko je preko petnaest…
Sećam se, kao da je juče bilo, one noći kad sam sanjao da mi se stara, draga ogrlica, koju sam godinama nosio, prosto rasula po podu. Nije se pokidala oštro, već kao da se prah od nje osuo, komadići su nestajali. Probudila me je neka hladna jeza, onaj osećaj težine u grudima koji zna da…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Taj osjećaj frustracije, onaj tihi, neprekidni zvuk kapljanja negdje u pozadini mog života, koji sam godinama ignorisao. Bilo je to kao da je cijeli moj unutrašnji svijet imao neku nevidljivu slavinu koja je curila, polako, ali neumitno odnoseći komadiće moje energije, novca, pa čak i mira. Vjerujte mi,…
Sjećam se, godinama unazad, kako bih se probudio iz sna, srce bi mi lupalo kao čekić, a u glavi bi mi odzvanjale slike koje jednostavno nisam mogao shvatiti. Bilo je to kao da mi je mozak pustio neki film bez scenarija, pun čudnih simbola i događaja. Priznajem, dugo sam te noćne avanture otpisivao kao običnu…
Znam, znam… Probudiš se, sjećanje na san ti lebdi negdje na rubu svijesti, mutno, skoro pa uhvatljivo. Pokušaš ga uhvatiti, ali izmakne ti. A onda, ponekad, san je toliko živopisan, toliko… neobičan, da ti ostaje u mislima satima. Kao ja, recimo, prije petnaestak godina. Sjećam se kad sam sanjao da su na nebu dva mjeseca….
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog osjećaja kad ti se nešto izmakne, proklizne kroz prste. Nije to bio neki veliki događaj, ali osjećaj — taj osjećaj je bio tako stvaran. Poput pijeska, finog i neuhvatljivog, koji curi iz džepova dok pokušavaš da ga zadržiš. Baš tako se često osjećamo i u životu, zar…
