Sjećam se kao da je jučer bilo, onog osjećaja kada se život čini kao stara, trepereća sijalica. Znate, ona što se upali pa ugasi, pa opet upali, ali nikada ne svijetli punim sjajem? Baš tako sam se ja osjećao mnogo puta u svojih petnaest i kusur godina bavljenja ljudskom dušom, a pogotovo snovima. Nema ništa…
Znam taj osjećaj. Znate, kad se probudite i osjetite onaj hladan znoj na čelu, ili onaj neobični osjećaj da vas je nešto u snu duboko dotaklo. Meni se to desilo mnogo puta, ali jedan san, onaj o zidu s rupom, ostao mi je urezan. To nije bio samo san; to je bio šapat iz dubine…
Sjećam se, prije možda petnaestak godina, kada su mobilni telefoni postajali sveprisutni, ali i dalje nekako dragocjeniji, sanjao sam nešto što mi je sedmicama kopkalo po glavi. Bio je to onaj osjećaj težine u želucu, znate? Kao da ste nešto zaboravili, a ne možete se sjetiti šta. U mom snu, telefon mi je iskliznuo iz…
Znaš li onaj osjećaj kad si negdje zaglavljen, a sve oko tebe juri? E, ja sam to proživio mnogo puta. Bilo je trenutaka u mom životu kada sam se osjećao kao da sam u onim rotacionim vratima, uhvaćen u nekom ritmu koji nije moj, gdje se sve vrti prebrzo, a izlaz mi izmiče. Svi smo…
Sjećam se kad sam prvi put sanjao nešto toliko čudno, tako kontradiktorno, da me je držalo budnim cijelo jutro. Kišobran iznad glave, kiša pljušti, ali ja sam mokar do kože. Znate onaj osjećaj, kad se probudite i pokušavate shvatiti logiku sna, a nema je? E, pa, ja sam to proživljavao godinama, sve dok nisam shvatio…
Sjećam se, imao sam oko dvadeset godina kada sam prvi put osjetio taj ubodni, hladni osjećaj u stomaku – onaj koji ti govori da nešto što si gradio s tolikom strašću, nešto što ti je davalo krila, upravo puca. Nije bio san o zmaju tada, već o nečemu mnogo opipljivijem, o nekom poslu za koji…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Mlijeko je ključalo na šporetu, pjena se dizala, prijetila da prekipi, a ja sam stajao pored, potpuno izgubljen u mislima, nesvjestan simbola koji se odvijao pred mojim očima. To nije bilo samo obično jutro, bio je to okidač za seriju snova koji su mi promijenili pogled na život….
Sjećam se jedne noći, prije petnaestak godina, kada sam se probudio u znoju, sa srcem koje je lupalo kao ludo. Sanjao sam da se smijem, ali ne onako veselo i bezbrižno, već nekontrolisano, beskrajno, do tačke iscrpljenosti. Taj smijeh nije donosio radost, već neku čudnu prazninu, skoro pa tugu. Bilo je to iskustvo koje me…
Sjećam se jedne noći, probudio me znoj, srce mi je lupalo kao ludo. Nije to bio klasičan strah, više nekakav… hladan tuš, direktno u snu. Taj osjećaj, kada vas podsvijest gurne u hladnu vodu, poznat mi je. I iskreno, nije uvijek prijatan. Ali, s godinama sam naučio da su upravo ti snovi, ti neočekivani šokovi,…
Sjećam se kao jučer, onog osjećaja kada sam, nakon mjeseci rada na jednom projektu, konačno ugledao završene rezultate. Nisam tražio ovacije, nisam očekivao fanfara, ali tiha, unutrašnja radost i potvrda da se trud isplatio bila je dovoljna. Nekoliko noći poslije, sanjao sam kišu. Ne običnu, tihu kišu, već pljusak koji je zvučao kao hiljade dlanova…
