Ponekad mi se čini da život ima neobičan smisao za humor. Baš kada pomislim da sam sve posložio, da su sve kockice na svom mjestu, eto ga – san koji me izbaci iz takta, ostavi me budnim u sitne sate, sa srcem koje lupa kao bubanj. Sjećam se, prije možda petnaestak godina, kada sam prvi…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada vam nešto jednostavno ne ide, kada se rečenica lomi u grlu, a riječi nikako da izađu. Nije to samo u budnom stanju, ne. Mnogo puta sam se suočio s tim osjećajem i u snovima, onim čudnim, frustrirajućim scenarijima gdje je sve nekako zaglavljeno, gdje komunikacija…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Taj tupi udarac, onaj zvuk koji se ureže u mozak, pa tišina. Sekunda agonije dok sam podigao telefon s pločnika. I onda… mreža napuklina, kao paučina preko čitavog ekrana. Znao sam da je gotovo. Nije to bio samo slomljen uređaj; osjetio sam kao da je prekinuta i neka…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav u znoju, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam soliter, ogroman, betonski kolos, a u njemu – nedostaje mi sprat. Ne nedostaje sprat u zgradi, već *moj* sprat, onaj na kojem sam trebao biti, u mom stanu. Sve je bilo tu, ali ja sam znao da…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se obliven znojem. Srce mi je tuklo kao ludo. Sanjao sam da sam na aerodromu, a moj pasoš, onaj jedini dokument koji mi je trebao za put u daleku zemlju, bio je istekao. Panika me obuzela, jer sam znao da je to putovanje nešto što sam čekao godinama. Ta…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kad bih, recimo, primijetila malu pukotinu na zidu u kući. Onu što bi je većina ljudi samo premazala, možda i ignorisala. Ali, ja sam oduvijek imala tu neku unutrašnju antenu za sitne signale, za one male stvari koje nam šapuću: “Hej, nešto ovdje nije u redu.”…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jesenjeg jutra kad sam, žureći kroz kuću, nagazio na nešto oštro. Nisam ni vidio, samo sam osjetio ubod, hladan, rezak bol. Bio je to komadić razbijenog stakla, zaostao od dječje igre. Nije to bila samo fizička bol; bio je to oštar ubod spoznaje, podsjetnik na nepažnju, na…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog ledenog znoja koji me oblije kad shvatim da su ključevi nestali. Nije to samo običan predmet, zar ne? To je osjećaj sigurnosti, pristupa, kontrole. Taj isti osjećaj, pomnožen sa stotinu puta, često me proganjao i u snovima. Siguran sam da nisam jedini koji je prošao kroz agoniju…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam se probudila sa jezivim osjećajem praznine. Nije bila praznina u stomaku, već nešto dublje, u srcu. Noć prije, sanjala sam pokvaren frižider. Znate onaj osjećaj kad otvorite vrata, očekujete svježinu, a dočeka vas ustajali zrak i blago truli miris? E, tako sam se ja…
Sjećam se kao juče kad sam se, prije mnogo godina, probudio s neobičnim osjećajem da nisam sasvim ‘ja’. Taj osjećaj, kao da sam se iz nekog razloga probudio u tuđoj koži, bio je istovremeno zastrašujući i nevjerovatno intrigantan. Nije to bilo doslovno, naravno. Više je bio onaj unutrašnji pritisak, spoznaja da su se stvari promijenile,…
