Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam sjedio za stolom, kafa se hladila, a ja sam zureći u kalendar osjećao kako mi se u stomaku vrti neki čudan nemir. Znate onaj osjećaj kad ste sigurni u nešto, a onda vam neko pokaže rupu u vašoj logici? E, to je bilo to….
Sjećam se kao da je juče bilo, te kasne jesenske noći, kada je zrak bio tako oštar da sam ga osjećao u plućima, čak i u snu. Ležao sam, polusvjestan, u onom neobičnom limbu između jave i sna, kada je tihi, ali neosporno jasan glas prošaptao moje ime. Nije bio glas poznate osobe, niti prijetnja….
Sjećam se jedne noći kada sam se probudio u znoju, srce mi je lupalo, a u ušima mi je još uvijek odzvanjala melodija mog imena. Nije to bio san, znate, već nešto između, previše stvarno da bi bilo zaboravljeno, previše eterično da bi se objasnilo. Kao da me je neko dozvao, ne glasom, već samom…
Sjećam se kad sam prvi put sanjao stari, zahrđali ekser. Nije to bio neki dramatičan san, bez aviona koji padaju ili zmija koje gmižu, već samo taj jedan, sitni, zaboravljeni komad metala, a opet me je probudio sa osjećajem teške, nejasne nelagode. Osjećaj je bio onaj, znate, kao kad prođete pored nečega što godinama stoji…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada se probudiš iz sna, a u srcu ti se gnijezdi neka neobična težina. Nešto si sanjao, nešto što te je dotaklo do srži, ali nisi siguran šta tačno znači. Meni se to dešavalo bezbroj puta. Kroz petnaest godina putovanja kroz lavirint ljudskih emocija i sanovnika,…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog ledenog osjećaja u stomaku kad sam shvatio da mi je ušteđevina, ona mala zaliha koju sam godinama skupljao, nestala. Nije se radilo o velikoj sumi, ali za mene je to bio udarac. Bio sam mlad, tek sam počinjao graditi nešto svoje, i svaki dinar je značio slobodu,…
Znam taj osjećaj. Onaj stisak u grudima kad se brojke ne slažu, kad ti se čini da zemlja klizi pod nogama, a svaki pokušaj da uhvatiš vazduh samo te još dublje gura. Sjećam se, prije petnaestak godina, kada sam prvi put osjetio težinu te finansijske brige, bio je to kao da mi je neko izmakao…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Godinama sam nosio kišobran u torbi, čak i kad je sunce pržilo. Ne, ne govorim o doslovnom kišobranu, iako bi to bila smiješna slika, zar ne? Govorim o onom metaforičnom kišobranu – uvjerenju da sam spreman na sve, da sam zaštitio svaki ugao svog života od bilo kakve…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Godinama sam nosio taj osjećaj lažne sigurnosti, poput kišobrana koji stoji sklopljen u hodniku dok napolju grmi i pljušti. Mislio sam da sam zaštićen, da sam spreman za sve životne oluje, samo zato što “imam” nešto što bi me trebalo zaštititi. Ali realnost je bila brutalno drugačija: bio…
Sjećam se jedne noći, prije mnogo godina, probudio sam se s onim gorko-kiselim okusom u ustima. Znate taj osjećaj? Kao da ste upravo zagrizli nešto što vam je izvuklo svu vlagu iz jezika, ostavljajući iza sebe kiselkast trag koji se teško ispire. Sanjao sam da grizem limun, veliki, žuti, s korom punom sitnih rupica, a…
