“Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kad sam se probudio sa osjećajem da mi je zemlja izmakla ispod nogu. Nebo je bilo obasjano sa dva sunca – ne u stvarnosti, naravno, već u snu koji je ostavio takav pečat da sam se satima pitao šta se to, zaboga, dešava sa mojim svijetom.”…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog ledenog osjećaja u stomaku kad sam se probudio iz sna gdje sam stajao pred zaključanim vratima. Nije to bio običan san, znate. Bilo je to ogledalo moje budne realnosti, gdje sam se osjećao potpuno zarobljeno, kao da mi je duša pritisnuta teškim zidovima. Mnogo puta sam se…
Sjećam se kao da je juče bilo, sjedim u staroj stolici, soba miriše na ustajali vazduh i neku zaboravljenu priču. Gledam sunčevu zraku kako se probija kroz prozor i, evo ih, plešu. Čestice prašine. Milioni njih. Nekada sam ih samo mahinalno brisao, smatrao smetnjom, dokazom nereda. Mislio sam, to je samo prašina. Nepotrebno. Nevažno. A…
Sjećam se kad sam prvi put shvatio da gledam, ali ne vidim. Ne vidim istinski sebe. Bilo je to prije petnaestak godina, u jeku moje rane dvadesete, kada sam mislio da znam sve. Život je bio niz ciljeva, a ogledalo samo alat za provjeru frizure. Ali onda su počeli dolaziti snovi. Snovi koji su mi…
Sjećam se, imao sam tridesetak godina, bio sam na vrhuncu karijere, sve je išlo glatko… barem sam tako mislio. A onda su počeli snovi. Snovi o prljavim rukama. Budio bih se s nekim čudnim osjećajem težine, kao da sam i u javi nosio tu nevidljivu prljavštinu. Ista stvar se vjerovatno desila i vama, zar ne?…
Sjećam se kad sam prvi put sanjao pogrešan ključ. Bilo je to prije petnaestak godina, u periodu života kada sam se osjećao kao da pokušavam otključati vrata vlastite budućnosti, ali nijedan ključ nije odgovarao. Frustracija je bila stvarna, opipljiva, čak i u snu. Probudite se s onim neugodnim osjećajem stezanja u grudima, mirisom jutarnje kafe…
Sjećam se, kao da je jučer bilo, onog ledenog osjećaja kada se probudite usred noći, srce lupa kao ludo, a sjećanje na san je još živo, proganjajuće. Meni se to često dešavalo sa snovima o iznenadnoj tami. Znate onaj osjećaj kad ste u nečemu poznatom, možda u svojoj kući ili na poznatom putu, i odjednom…
Sjećam se, godinama unazad, one težine u grudima kad sam se probudio iz sna, znojan i uznemiren. Pokušavao sam vikati, ali iz grla nije izlazio nikakav zvuk. Osjećao sam paniku, onu sirovu, iskonsku, jer me niko nije čuo. To je bio moj prvi susret s fenomenom izgubljenog glasa u snu, iskustvo koje me je naučilo…
Znam taj osjećaj. Ono kad se probudiš u hladnom znoju, srce ti lupa kao ludo, a u glavi ti odjekuju slike nečega što te je duboko uznemirilo. Meni se to dešavalo bezbroj puta. Sjećam se, godinama unazad, imao sam period kada sam skoro svaku noć sanjao da mi se pod pod nogama propada. Pločice se…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobičnim osjećajem tjeskobe, sjećajući se djelića sna gdje mi je neko dozivao ime, ali ja, koliko god sam se trudio, nisam ga mogao prepoznati. Kao da je izblijedjelo iz mog uma, ostavljajući samo prazninu, onaj tihi, duboki rez. Taj osjećaj, ta…
