Sjećam se jedne noći, probudio sam se obliven znojem, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam stari zidni sat u dnevnoj sobi, onaj što ga je babo donio iz Turske, ali nešto je bilo jezivo pogrešno. Nije imao kazaljke. Samo prazan, savršeno okrugao brojčanik, kao da vrijeme nikada nije ni postojalo. Taj osjećaj, ta…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam se probudio s neobičnom jasnoćom sna u kojem sam jeo najslađe datule, sočne, pune šećera, skoro da sam osjetio kako mi se topi u ustima. Znate taj osjećaj kad se probudite i san vas prati cijeli dan, kao neki tihi šapat? E, tako je…
Sjećam se kao da je jučer bilo, probudio sam se u hladnom znoju. Sanjao sam zemljotres. Ne onaj blagi, gdje se samo luster zatrese, već onaj gromoglasni, dubinski, koji mi je tresao samu dušu. Srce mi je bubnjalo u grudima, a osjećaj nemoći i straha ostao je u meni dugo nakon što sam otvorio oči….
Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kad sam se probudila sa zlatnim prstenom na umu. Nije to bio običan prsten, već onaj sjajni, teški, što obećava nešto veliko. Srce mi je ubrzano kucalo, puna neke slatke neizvjesnosti. Da li je to bio znak? Da li je to Allah slao poruku? Kao i…
Sjećam se kad sam prvi put shvatio da moji snovi kriju više od puke noćne fantazije. Bilo je to prije petnaestak godina, kada sam, priznajem, snove uglavnom otpisivao kao nusprodukt previše kasne večere ili stresa od posla. Budući da sam prošao kroz toliko toga, od uspona do padova, od trenutaka euforije do onih potpune zbunjenosti,…
I ja sam se budila, srce lupalo kao ludo, nakon što bih sanjala nešto što bi me totalno prenerazilo – smrt. Nije to bila smrt voljene osobe, niti nekog poznatog lica, već onaj čudan, neuhvatljiv osjećaj da je neko nepoznat otišao, a u meni je ostao talog težine i zbunjenosti. Više od petnaest godina učenja…
Sjećam se kada sam prvi put čuo za nekoga ko je sanjao muškarca trudnog – pomislio sam, šta je sad pa ovo? U početku, bilo mi je pomalo smiješno, priznajem. Možda i vama zvuči neobično, čak apsurdno. Ali, vjerujte mi, nakon petnaest godina kopanja po dubinama ljudske psihe i drevnih mudrosti, shvatio sam da su…
Sjećam se kad sam prvi put sanjao zelenu zmiju – probudio sam se obliven znojem, srce mi je lupalo kao ludo, a um mi je bio pun pitanja. Nisam znao šta to znači, ali osjećaj u stomaku mi je govorio da to nije običan san. Prošlo je više od petnaest godina otkako sam počeo dublje…
Sjećate li se onog osjećaja kad se probudite iz sna, a slika ili osjećaj ostanu s vama cijeli dan, kao da vas proganjaju, ili vam, pak, nude neku čudnu utjehu? To se i meni dešavalo, bezbroj puta. Kroz petnaest godina, koliko sam duboko uronjen u svijet islamskog tumačenja snova, naučio sam da ti trenuci nisu…
Sjećam se, još kao mladić, probudio bih se obliven znojem poslije sna u kojem su se novčanice kotrljale preda mnom kao rijeka. Srce bi mi lupalo, a prvi osjećaj je bio onaj slatki nalet nade – ‘Eto ga, sad će sve da krene!’. Ali, realnost bi me brzo dočekala, miris kafe bi me prizemljio, a…
