Sjećam se jedne zime, dok sam se osjećala potpuno zaglavljeno. Posao me iscrpljivao, odnosi su bili na tankom ledu, a ja sam se kretala kroz život kao kroz gustu maglu. Svako jutro bih se budila sa osjećajem težine, onim ljepljivim osjećajem koji ti se zalijepi za dušu i ne pušta te. Baš tada, počela sam…
Sjećam se kad sam prvi put sanjao kišu unutar kuće. Bio je to onaj osjećaj kad se probudiš u znoju, sa srcem koje lupa kao ludo, pitajući se šta to, dođavola, znači. Kao da ti se životna podloga pomjera, a ti stojiš i gledaš kako se voda skuplja u prostoriji koja bi trebala biti tvoje…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam se probudila s čudnim osjećajem nemira. Nije to bio onaj standardni radni stres, već nešto dublje, kao da mi se tlo pod nogama blago pomjeralo. Baš kao one stare pločice u kupatilu koje su počele škripati pod nogama, lagano, gotovo neprimjetno, ali dovoljno da…
Sjećate li se onog osjećaja kada se probudite iz sna i uhvatite sebe kako razmišljate o nečemu što ste davno proživjeli? Kao da vas je san vratio tačno u onaj trenutak, sa svim onim emocijama, mirisima i odlukama. Meni se to dešavalo bezbroj puta. Ponekad, dok sam u snu, vrijeme se čak i bukvalno pomjera…
Sjećam se jedne noći, probudio me je znoj, srce mi je lupalo kao ludo, a u ušima mi je još odzvanjao onaj šapat. Nije to bio običan zvuk, već nešto što je dolazilo iz dubine, iz mraka starog ormara u mojoj spavaćoj sobi. Znam, zvuči kao scena iz nekog jeftinog horora, ali u snu, sve…
Sjećam se kad sam prvi put osjetio onu čudnu nelagodu, pomisao da sve što radim, sve što gradim, jednog dana može nestati kao da ga nikada nije ni bilo. Je li vam poznat taj osjećaj, ta tiha briga koja se provuče kroz misli dok pokušavate da ostavite neki trag? Prošlo je više od petnaest godina…
Sjećam se, godinama unazad, one noći kada me je probudio osjećaj nevjerovatne praznine. Sanjao sam da sam izgubio cipelu, samo jednu. Ta me je slika pratila cijeli dan, kao neki mutni oblak što visi iznad glave. U to vrijeme, bio sam onaj ‘stari ja’, koji bi odmah pomislio na lošu sreću, na nešto što će…
Sjećam se jedne noći, davno je to bilo, kada sam se probudio sav znojan, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam da se penjem uz stepenice. Dugačke, spiralne, činilo se, bez kraja. Korak za korakom, noga za nogom, a pogledom sam tražio vrh, neko odredište, ali ničega nije bilo. Samo sivo kamenje, jedno za…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jesenjeg jutra, kad sam s takvom radošću zagrizao u jabuku koju sam ubrao, misleći da je savršena, a onda – ta gorčina. Taj osjećaj, pomalo metalni, pomiješan s nečim slatkastim, ali trulim. Unutra je bio crv. Mali, neprimjetan na prvi pogled, ali je učinio da cijela jabuka…
Jeste li ikada legli u krevet, tonući u san sa osjećajem sigurnosti, samo da bi se probudili uznemireni, sa slikom voza koji iskače iz šina ili bicikla sa probušenom gumom, jasno urezanom u pamćenje? I ja sam. Bezbroj puta. Taj osjećaj, ta teška knedla u stomaku, poznat mi je. Kao neko ko je preko petnaest…
