Jeste li ikada legli u krevet, tonući u san sa osjećajem sigurnosti, samo da bi se probudili uznemireni, sa slikom voza koji iskače iz šina ili bicikla sa probušenom gumom, jasno urezanom u pamćenje? I ja sam. Bezbroj puta. Taj osjećaj, ta teška knedla u stomaku, poznat mi je. Kao neko ko je preko petnaest…
Sećam se, kao da je juče bilo, one noći kad sam sanjao da mi se stara, draga ogrlica, koju sam godinama nosio, prosto rasula po podu. Nije se pokidala oštro, već kao da se prah od nje osuo, komadići su nestajali. Probudila me je neka hladna jeza, onaj osećaj težine u grudima koji zna da…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Taj osjećaj frustracije, onaj tihi, neprekidni zvuk kapljanja negdje u pozadini mog života, koji sam godinama ignorisao. Bilo je to kao da je cijeli moj unutrašnji svijet imao neku nevidljivu slavinu koja je curila, polako, ali neumitno odnoseći komadiće moje energije, novca, pa čak i mira. Vjerujte mi,…
Sjećam se, godinama unazad, kako sam se uvijek trudio da sve držim pod kontrolom. Moje stvari, moji planovi, čak i moje emocije – sve je moralo biti netaknuto, savršeno. A onda bi došao san, onaj gdje staklo puca, razbija se, i probudio bih se sa čudnim osjećajem tjeskobe, pitajući se šta to znači. Priznajem, dugo…
Sjećam se kad sam bio mlađi, snovi su mi bili samo neka čudna projekcija uma dok spavam. Budim se, zaboravim pola, a drugu odbacim kao besmislicu. Kao da je mozak samo puštao filmove bez scenarija, totalni haos. Ali onda je došao trenutak, iskreni ‘aha!’ momenat, kada sam shvatio da je to daleko od slučajnosti. To…
Moje putovanje kroz simbole noći Sjećam se kad sam prvi put shvatio da moji snovi nisu samo nasumične slike iz podsvijesti, već poruke koje su, kao tihi šapat, dolazile direktno iz dubina mog bića. Bio sam tinejdžer, preplavljen brigama i nesigurnostima, i često sam sanjao iste životinje. Ponekad bi to bio ogroman, prijeteći pas, koji…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio obliven hladnim znojem. Sanjao sam potres, strašan, razorni udar koji je tresao cijelu kuću, a ja, paralizovan, nisam mogao ni prstom da mrdnem. Ta scena se urezala u moje sjećanje, ostavljajući za sobom osjećaj neopisivog straha i nelagode koji me pratio danima….
Sjećam se te noći kao da je bila jučer. Probudila sam se sva u znoju, srce mi je lupalo kao ludo, a u grlu mi je stajala knedla. Sanjala sam nešto što nikome ne bih poželjela: blisku osobu, dragu mom srcu, kako odlazi. Onako, kao da je nema više. Znate taj osjećaj, zar ne? Onaj…
Sjećam se, godinama unazad, imala sam jedan san o trudnoći. U tom snu, osjećala sam se nekako čudno, istovremeno i uzbuđeno i prestrašeno. Probudila sam se zbunjena, jer u tom periodu nisam ni pomišljala na trudnoću u stvarnom životu. Ta me je zbrka pratila cijeli dan, onako, kao da mi se neki nevidljivi oblak nadvio…
Sjećam se kao da je jučer bilo, probudim se u hladnom znoju, srce mi lupa kao ludo. Sanjao sam brdo novčanica, eura, dolara, sve se preplitalo, a ja sam ih pokušavao uhvatiti, ali su mi klizile kroz prste. Prva pomisao? Katastrofa! Znao sam šta to znači, ili sam barem mislio da znam. Mislio sam da…
