Sjećam se jedne noći, prije petnaestak godina, kada sam sanjao da mi se štake lome pod rukama usred šetnje. Bilo je to kao da mi se cijeli svijet srušio u djeliću sekunde, onaj hladan znoj koji te oblije i probudi u mraku, ostavljajući te s osjećajem neopisive ranjivosti. U tom periodu, život me je bacao…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se obliven znojem, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam staklo, čvrsto i prozirno, kako mi se pred očima topi i pretvara u vodu. Pomislih, šta sad ovo znači? Uvijek sam bio sklon tome da tražim smisao, čak i tamo gdje ga drugi ne vide. Ali ovaj san,…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog čudnog, paralizirajućeg osjećaja kada ti nešto zapne u grlu. Nije to bila stvarna riblja kost, već metafora, težina koja se spustila, spriječavajući svaki sljedeći korak. Kao neko ko je više od petnaest godina proveo ‘kopajući’ po dubinama ljudske psihe i sanovnika, mogu vam reći da je san…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se obliven hladnim znojem. Sanjao sam praznu tekstualnu poruku. Ne samo praznu, već onu koja mi je trebala donijeti vijest, odgovor, nešto važno. I umjesto toga – muk. Samo bjelina na ekranu mog telefona. Taj osjećaj, znate ga? Osjećaj iščekivanja koje se pretvara u neizvjesnost, u prazninu koja zuji…
Sjećam se kad sam prvi put shvatio da snovi nisu samo nasumične slike koje nam mozak baca dok spavamo. Mislio sam, kao i mnogi, da su to samo ostaci dnevnih briga, ali onda se desilo nešto što mi je zauvijek promijenilo pogled. Bilo je to prije petnaestak godina, kada sam se borio s nekim teškim…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav znojan. Sanjao sam da stojim pred vratima svoje stare kuće, one u kojoj sam odrastao, ali kada sam pokušao da ih otvorim, umjesto naprijed, krilo vrata se zatrese i otvori se unazad, ka zidu, kao da me gura nazad u nešto što je već prošlo. Bio je…
Sjećam se kad sam prvi put shvatio da moji snovi nisu samo nasumične slike izazvane probavom teške večere. Ne, u jednom periodu mog života, kad sam se osjećao potpuno izgubljeno, poput broda bez kompasa na otvorenom moru, počeo sam primjećivati nešto čudno. Snovi su mi postajali nevjerovatno živopisni, puni simbola i osjećaja koji su se…
Sjećam se jedne noći, prije petnaestak godina, kada sam se probudio u hladnom znoju. San je bio toliko živopisan, toliko neobičan, da mi se činio stvarnijim od jastuka pod glavom. Riječi su lebdele u zraku, neke jasne, neke potpuno nerazumljive, plešući u tišini noći, baš kao što su to činile u snu. Znao sam da…
Sjećam se kao da je juče bilo. Noć je bila sparna, ljetna, ona što ti ne da disati ni prozore otvorene. A ja sam sanjao… snijeg. Bijeli, meki, koji je padao u pahuljama, prekrivajući sve, usred tog bosanskohercegovačkog ljeta. Probudio sam se zbunjen, pomalo uplašen, sa onim osjećajem da mi je nešto veliko i neobično…
Sjećam se jedne noći, prije petnaestak godina, kada sam se probudio sav zbunjen, s mirisom vlažne zemlje i hladnoće snijega u nosnicama, iako je vani vladala sparina jula. Bio je to onaj osjećaj kada ste sigurni da ste nešto doživjeli, ali vam razum govori da je nemoguće. Sanjao sam snijeg usred ljeta, gust i mekan,…
