Sjećam se kao da je jučer bilo. Godinama sam se budila preplavljena osjećajima iz snova, a da nisam imala pojma šta mi oni poručuju. Ponekad bi me hladan znoj oblio, ponekad bih se probudila sa osmijehom, ali uglavnom, ostajala bi zbunjenost. Kao da je moja podsvijest govorila tajnim jezikom, a ja sam imala nečitak rukopis…
Imaš li onaj osjećaj kad ti se čini da nešto zaboravljaš, nešto važno, ali nikako ne možeš da dohvatiš tu misao? Kao da ti izmiče, baš kao list papira koji se otkinuo iz neke stare, prašnjave knjige. Ja sam taj osjećaj imao nebrojeno puta, posebno u ranim dvadesetim. Tada su snovi bili još veća enigma,…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog sna o narandži. Nije bio neki poseban, dramatičan san, znate, poput letenja ili suočavanja s nekim čudovištem. Ne, bio je to sasvim običan san, miran, ali nekako… snažan. Vidio sam sebe kako polako, pažljivo gulim narandžu. Osjećao sam teksturu kore pod prstima, onu blagu hrapavost, pa onda…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog neugodnog osjećaja u grudima kada bih se probudio iz sna s jasnom slikom u glavi: stranica istrgnuta iz knjige. Znaš onaj osjećaj, kao da ti nešto klizi kroz prste, neka važna misao ili sjećanje koje jednostavno ne možeš uhvatiti? E, upravo to. Godinama sam to pripisivao stresu…
Sjećam se, kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio sa mirisom narandže u nosnicama, iako u sobi nije bilo nijedne. Ne onaj svježi miris tek oljuštenog voća, već duboki, skoro meditativni miris nečeg što je tek trebalo da bude oguljeno. To jutro me je dočekao san o guljenju narandže, san koji…
Sjećam se, godinama unazad, kako bih se budio s tim čudnim osjećajem da sam upravo proživio nešto izuzetno, nešto što mi je dalo dašak nade ili duboku opomenu, ali bi mi se u samo nekoliko sekundi, dok bih trepnuo, sve izbrisalo iz sjećanja. Frustracija je bila ogromna, kao da mi je neko ukrao dio mene…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kada sam se probudio u znoju, sa srcem koje mi je lupalo u grudima. Sanjao sam majku, koja nas je napustila prije mnogo godina, i taj osjećaj njene prisutnosti, miris njene omiljene kafe, bio je toliko stvaran da mi se činilo kao da je još tu,…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kada mi je prijateljica, sva usplahirena, javila da je sanjala trudnoću. U stvarnosti, bila je daleko od toga, ali san ju je progonio, ostavljajući iza sebe miris nečeg neizrečenog, gotovo opipljivog u zraku. Možda ste i vi imali slično iskustvo, gdje se javi san o trudnoći,…
Sjećam se one noći kad mi se život činio kao zaleđena rijeka. Sve je bilo mirno, predvidivo, ali i nekako… ustajalo. Kao da sam stajao na mjestu godinama, a duša mi je čeznula za nečim drugim. Onda je došao taj san. San o putovanju. Ne o konkretnoj destinaciji, već o osjećaju slobode, vjetra u kosi…
Sjećam se kao da je jučer bilo, probudio sam se sav u znoju, srce mi je lupalo k’o ludo. Sanjao sam nešto što mi je sedmicama vrtjelo misli, nešto što je u meni budilo i strah i znatiželju. Da li je to bilo upozorenje? Ili neka poruka koju moram dešifrovati? Baš tada, prije petnaestak godina,…
