Vodič kroz snove: Kako tumačiti ponavljajuće simbole u islamu

Sjećam se kad sam prvi put shvatio da moji snovi nisu samo nasumične slike koje mozak izbacuje tokom noći. Kao i mnogi od vas, dugo sam ih odbacivao, misleći da su samo proizvod stresa, hrane ili previše kofeina prije spavanja. Ali, iznova i iznova, isti simboli su se pojavljivali, kao neki tvrdoglavi, ponavljajući refren u mojoj podsvijesti. Osjećao sam blagu, ali upornu anksioznost nakon takvih buđenja, pitajući se postoji li nešto dublje, neka poruka koju propuštam. Ta znatiželja me, prije više od petnaest godina, gurnula u svijet islamskog tumačenja snova, što je promijenilo sve. To nije samo intelektualna vježba; to je putovanje ka dubljem razumijevanju sebe i Božijih poruka. Kada se isti simbol uporno vraća, to je kao da vam duša šapuće, pokušavajući da privuče vašu pažnju, a ponekad čak i viče. Ta težina na grudima, taj osjećaj da nešto nije u redu, često je samo početak razotkrivanja važne istine. To je i razlog zašto mi se čini da je danas, više nego ikad, potrebno posvetiti pažnju tim unutrašnjim glasovima. Dok stari ja, onaj skeptik od prije petnaest godina, možda ne bi ni trepnuo na san o požaru u kuhinji, novi ja, onaj koji je prošao kroz sito i rešeto ličnog iskustva, odmah bi zastao i promislio. Tada sam mislio da je život ravna linija, da se sve dešava slučajno, ali s vremenom sam shvatio da se u islamskoj tradiciji snovima daje veliko značenje, kao načinu komunikacije između nas i božanskog.

Bilo je to prije desetak godina kada sam imao niz ponavljajućih snova o trulom jajetu. U snu bi se uvijek pojavilo to jedno, naizgled savršeno jaje u korpi, među ostalima. Primio bih ga, i na dodir, osjetio bih kako je iznutra tečno, ljepljivo, s odvratnim mirisom koji se širio unatoč njegovoj vanjskoj netaknutosti. Taj smrad je bio toliko stvaran da bih se probudio s osjećajem mučnine. Tumačio sam to kao znak nekog skrivenog neprijatelja ili problema koji mi se prikrada. Bio sam oprezan, sumnjičav, ali nisam mogao da detektujem izvor. Mislio sam da je to univerzalno upozorenje na opasnost od nekoga spolja. Ali, ponavljanje je bilo uporno. Jedno jutro, dok sam sjedio uz kafu i razmišljao o tom smradu, sinulo mi je – šta ako se poruka ne odnosi na vanjski svijet, već na unutrašnji? Tada sam sarađivao s jednim partnerom na projektu koji je djelovao obećavajuće na površini. Svi su ga hvalili, predstavljali ga kao priliku života. Ali ja sam, duboko u sebi, osjećao blagu nelagodu, neku vrstu