Sjećam se jedne noći, prije desetak godina, kad sam se probudio u hladnom znoju. U snu, moja dnevna soba – ona ista, sa mirisom stare knjige i lavande, gdje se osjećam najsigurnije – bila je na rubu haosa. Stolice su se odvajale od poda, sofa je lebdjela tik iznad tepiha, a čak je i teška…
Sjećate li se onog osjećaja kad ste kao dijete, ili možda i kao odrasla osoba, uložili svu energiju u nešto, a onda vam je surova realnost jednostavno “pokvarila igru”? Ja se sjećam. I previše. Onaj trenutak kad iznesete tek opran, mirisan veš na žicu, a onda se nebo naglo smrači i spusti se pljusak. Sve…
Sjećam se kao da je jučer bilo, tog ljeta kada se sve preokrenulo. Sunce je pržilo, zrak mirisao na zrelu trešnju, a onda, doslovno preko noći, spustio se snijeg. Neočekivano, tiho, i potpuno izvan svakog reda stvari. Taj hladni udarac usred ljetne vreline nije bio samo meteorološki fenomen; za mene je postao dubok simbol –…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada ste zarobljeni, ali ne u fizičkom smislu, već u onom dubljem, životnom. To je onaj tren kada vas preplavi spoznaja da su svi putevi nekako zatvoreni, kao da ste u sobi bez vrata. Gotovo svako od nas je barem jednom u životu doživio takav period,…
Znam taj osjećaj. Probudim se, srce mi još uvijek lupa kao ludo, a u glavi mi odjekuje slika beskrajnih stepenica, onih po kojima trčim, ali ne mičem se s mjesta. Ili onaj košmar kada pokušavam da plivam, ali voda me vuče unazad, bez obzira koliko se trudila. Kladim se da si i ti bio tamo,…
Sjećam se jedne noći, probudio me znoj, srce mi je lupalo kao ludo. Nije to bio klasičan strah, više nekakav… hladan tuš, direktno u snu. Taj osjećaj, kada vas podsvijest gurne u hladnu vodu, poznat mi je. I iskreno, nije uvijek prijatan. Ali, s godinama sam naučio da su upravo ti snovi, ti neočekivani šokovi,…
Sjećam se kao jučer, onog osjećaja kada sam, nakon mjeseci rada na jednom projektu, konačno ugledao završene rezultate. Nisam tražio ovacije, nisam očekivao fanfara, ali tiha, unutrašnja radost i potvrda da se trud isplatio bila je dovoljna. Nekoliko noći poslije, sanjao sam kišu. Ne običnu, tihu kišu, već pljusak koji je zvučao kao hiljade dlanova…
Sjećam se jedne noći, dok sam godinama unazad sjedio u svojoj kancelariji, radeći na projektu koji me je izluđivao. Rok se približavao, a rješenje mi je izmicalo. Imao sam osjećaj kao da mi je mozak jedna velika, zamršena žica, a ideja – pa, ideja je bila kao stara, trepereća sijalica. Upali se, pa se ugasi….
Sjećam se jedne noći, davno, dok sam bio na prekretnici života. Osjećao sam se kao da stojim pred ogromnim, glatkim zidom, bez ikakvog prolaza. Znate taj osjećaj? Onaj kad vas život stisne, kad se čini da su sve opcije zatvorene, a put koji je nekad bio jasan sada je nestao pod lavinom briga. Upravo tada,…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina. Ležala sam u krevetu, san je bio nekako mutan, ali osjećaj u grudima, taj pritisak – e, to se urezalo. Sanjala sam kako mi telefon klizi iz ruke, pada u nekakvu mutnu vodu. U tom trenu, samo sam slegnula ramenima, misleći, “Ma, san je san.” Ali, znate…
