Sjećam se jedne zore, probudio me onaj osjećaj težine u grudima, kao da sam upravo pokušavao da upalim auto usred guste magle, a on samo ćuti. Ključ se okreće, motor zakašlje, ali nema one prepoznatljive buke koja najavljuje pokret. Znate taj osjećaj, zar ne? Onaj kada vam se čini da ste na pragu nečega, spremni…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav znojan, a u glavi mi je odzvanjala ta slika – knjiga, otvorena, ali okrenuta naopako. U tom trenutku sam pomislio: ‘Pa, ovo je baš ja’. Znate onaj osjećaj kad vam se čini da sve u životu ide naopako, da pokušavate da pročitate poglavlje, ali ne vidite smisao…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Taj osjećaj, kada otvoriš omiljenu knjigu, onu kojoj se uvijek vraćaš tražeći utjehu ili odgovor, i shvatiš da je obilježivač nestao. Stranica na kojoj si stao, misao koju si pažljivo sačuvao – sve je odjednom postalo nepoznato. Praznina. Znate li taj momenat? Meni se to dešavalo bezbroj puta,…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada se probudiš iz sna, a u glavi ti još uvijek odzvanja jeka tuđeg života, tuđih misli, tuđih ruku. Da, i ja sam bio tamo. Nisam sanjao samo da sam u tuđoj koži, već sam bio druga osoba – sa svim njenim uspomenama, strahovima, i mirisom…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina, kada sam prvi put sanjao da mi se plastična vrećica kida dok pokušavam nešto u njoj prenijeti. Bio je to onaj osjećaj kad se plastika rastegne do maksimuma, pa pukne, a sav sadržaj se raspe po podu. Probudite se, i prva misao je: „Šta bi to sad…
I ja sam se budila, bezbroj puta, sa čudnim osjećajem da sam neko drugi. Ono jutro, sjećam se kao da je jučer bilo, probudila sam se uz miris tek skuhane kafe iz susjedne sobe, ali nešto nije bilo kako treba. Taj osjećaj, taj lagani nemir u grudima, govorio mi je da nešto duboko nije na…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se obliven znojem, srce mi je lupalo kao ludo. U snu, nosio sam pretešku plastičnu vrećicu punu nekih papira i sitnica, onako kako to mi radimo kad idemo s pijace, a onda se, baš u najgorem trenutku, dno razderalo i sve se prosulo po blatnjavoj zemlji. Taj osjećaj nemoći,…
Znaš onaj osjećaj? Kad se probudiš iz sna, srce ti lupa, a u glavi ti se vrti samo jedna slika: beskrajne stepenice, a ti ne znaš kuda vode, niti kako da se zaustaviš. Ili možda osjećaj kao da ti se tlo pod nogama izmiče, kao kad sanjaš da se pločice na podu pomjeraju? Ja to…
Sjećam se kao jučer, stajao sam pored puta, ruke pune blata, a guma na autu potpuno ispuštena. Srce mi je tuklo, ne zbog same gume, već zbog onog osjećaja potpune bespomoćnosti i iznenadne blokade. Taj osjećaj, ta frustracija kada se životni put iznenada prekine, poznat mi je. I, ako ste ikada sanjali puklu gumu, presušenu…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se s onim teškim osjećajem u stomaku. Znate već, onaj osjećaj kad vam se čini da ste izgubili nešto dragocjeno, iako se ne možete sjetiti što je to bilo. U snu mi je pred očima pukao ogroman, sjajni balon. Bio je pun nade, onako djetinje, nevine nade. I onda…
