Sjećam se jedne noći, probudio me je znoj, srce mi je lupalo kao ludo, a u ušima mi je još odzvanjao onaj šapat. Nije to bio običan zvuk, već nešto što je dolazilo iz dubine, iz mraka starog ormara u mojoj spavaćoj sobi. Znam, zvuči kao scena iz nekog jeftinog horora, ali u snu, sve…
Sjećam se kad sam prvi put osjetio onu čudnu nelagodu, pomisao da sve što radim, sve što gradim, jednog dana može nestati kao da ga nikada nije ni bilo. Je li vam poznat taj osjećaj, ta tiha briga koja se provuče kroz misli dok pokušavate da ostavite neki trag? Prošlo je više od petnaest godina…
Sjećam se, godinama unazad, one noći kada me je probudio osjećaj nevjerovatne praznine. Sanjao sam da sam izgubio cipelu, samo jednu. Ta me je slika pratila cijeli dan, kao neki mutni oblak što visi iznad glave. U to vrijeme, bio sam onaj ‘stari ja’, koji bi odmah pomislio na lošu sreću, na nešto što će…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jesenjeg jutra, kad sam s takvom radošću zagrizao u jabuku koju sam ubrao, misleći da je savršena, a onda – ta gorčina. Taj osjećaj, pomalo metalni, pomiješan s nečim slatkastim, ali trulim. Unutra je bio crv. Mali, neprimjetan na prvi pogled, ali je učinio da cijela jabuka…
Sjećam se, godinama unazad, kako sam se uvijek trudio da sve držim pod kontrolom. Moje stvari, moji planovi, čak i moje emocije – sve je moralo biti netaknuto, savršeno. A onda bi došao san, onaj gdje staklo puca, razbija se, i probudio bih se sa čudnim osjećajem tjeskobe, pitajući se šta to znači. Priznajem, dugo…
Sjećam se kad sam bio mlađi, snovi su mi bili samo neka čudna projekcija uma dok spavam. Budim se, zaboravim pola, a drugu odbacim kao besmislicu. Kao da je mozak samo puštao filmove bez scenarija, totalni haos. Ali onda je došao trenutak, iskreni ‘aha!’ momenat, kada sam shvatio da je to daleko od slučajnosti. To…
Sjećam se kad sam prvi put shvatio da snovi nisu samo nasumične slike koje nam mozak baca dok spavamo. Mislio sam, kao i mnogi, da su to samo ostaci dnevnih briga, ali onda se desilo nešto što mi je zauvijek promijenilo pogled. Bilo je to prije petnaestak godina, kada sam se borio s nekim teškim…
Sjećam se kad sam prvi put shvatio da moji snovi nisu samo nasumične slike izazvane probavom teške večere. Ne, u jednom periodu mog života, kad sam se osjećao potpuno izgubljeno, poput broda bez kompasa na otvorenom moru, počeo sam primjećivati nešto čudno. Snovi su mi postajali nevjerovatno živopisni, puni simbola i osjećaja koji su se…
Sjećam se kao da je juče bilo. Noć je bila sparna, ljetna, ona što ti ne da disati ni prozore otvorene. A ja sam sanjao… snijeg. Bijeli, meki, koji je padao u pahuljama, prekrivajući sve, usred tog bosanskohercegovačkog ljeta. Probudio sam se zbunjen, pomalo uplašen, sa onim osjećajem da mi je nešto veliko i neobično…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog sna koji mi se urezao duboko u pamćenje. Stajao sam pred nekom visokom zgradom, a jedini put prema gore bila je stara, drvena ljestva. Ali ne bilo kakva ljestva – svaka prečka je klimavala, škripala pod mojim dlanovima, a pogled dolje budio je onaj jezivi osjećaj vrtoglavice….
