Sjećam se, godinama unazad, kad bih se probudio iz nekog čudnog sna, onog što ti ostavi neki gorak okus u ustima, moj prvi instinkt je bio da ga odbacim. Reći bih sebi: „Ma, to je samo san, ludost podsvijesti.“ I tako bih živio, gurajući one tihe poruke koje mi je duša slala u stranu. Ali…
Znam taj osjećaj. Onaj kad se probudite i u glavi vam odzvanja slika nečega što se raspalo, nešto što ste pokušavali sastaviti, a sve je samo bolno sjećanje na krhotine. Razbijeno staklo u snu – to je prizor koji rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Prvi put kad sam sanjao razbijeno ogledalo, probudio sam se s onom…
Sjećate se onog osjećaja kad otvorite frižider i umjesto svježine, udari vas zagušljiv, težak miris nečeg pokvarenog? Ono kad vam se naježi koža i stomak zgrči? Ja sam to doživio, i to ne samo u kuhinji. Ponekad, takav me osjećaj preplavi i u snu, a ti snovi, prijatelji moji, nisu slučajni. Daleko od toga. Oni…
Sjećate se onog osjećaja kada se probudite, srce vam lupa, a u glavi vam se roje slike iz sna koje jednostavno ne možete izbaciti? Priznajem, prošao sam to bezbroj puta. Kroz petnaest godina mog putovanja s islamskim tumačenjem snova, često sam se osjećao kao da hodam kroz neprozirnu šumu, tražeći putokaze u magli moje podsvijesti….
Znam taj osjećaj. Probudiš se usred noći, srce ti lupa, a u glavi ti odzvanja slika sobe koja se sužava, zidova koji te pritiskaju, ili možda osjećaj da ti je nešto izmaklo kontroli dok kasir namjerno kuca veću cifru. Prošao sam kroz to bezbroj puta. Godinama sam mislio da su snovi samo neka nasumična mentalna…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina. Ležao sam u krevetu, zaspao, i odjednom – taj poznati, užasavajući osjećaj. Zemlja mi izmiče pod nogama, padam, brzo, bez kontrole, a onda se naglo trznem, budan, srce mi lupa kao ludo. Ruke su mi bile vlažne, a u nosu sam osjetio onaj čudan miris ustajalog zraka…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog sna iz djetinjstva, kad sam letio. Ne onako, kao da trčim brzo ili skačem visoko, već pravo, lebdeći iznad krovova mog malog grada, sa vjetrom u kosi i onim slatkim osjećajem potpune lakoće. Mislio sam tada, eto ga, konačno mogu da radim šta hoću, bez ičijih pravila….
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina, kad sam prvi put osjetio onaj čudan nemir nakon sna koji je bio previše stvaran da bih ga jednostavno odbacio. Znate, ono kad se probudite, a u srcu vam još odjekuje eho nečega što se u stvarnosti nikada nije dogodilo, ali je ostavilo dublji trag nego mnoge…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kada me probudio san koji mi je ostavio gorak okus u ustima. Nije bio klasičan košmar, već nešto mnogo suptilnije, nešto što se uvuklo pod kožu i natjeralo me da razmišljam satima. Sanjao sam slomljeni odvijač. Znate onaj osjećaj kada vam nešto ne ide od ruke,…
Sjećam se kao da je jučer bilo – stojiš u svojoj bašti, gledaš kako se korov polako, ali sigurno, penje uz tvoje najdraže ruže, guši mlade sadnice, preuzima sve. Ono, bukvalno osjetiš kako ti srce stisne. E, pa, meni se to dešavalo nebrojeno puta, i ne samo u fizičkoj bašti, već i u onoj mnogo…
