Sjećam se kao da je juče bilo, onog ledenog osjećaja u stomaku, poznatog mnogima od nas – taj osjećaj da si zaglavljen. Nije to bio samo osjećaj iz jave, već i iz snova. Godinama sam mislio da su snovi samo neka nasumična mentalna akrobacija mog podsvijesti, eho dnevnih briga. Znate ono, kad se probudite i…
Sjećam se kao jučer, onog osjećaja kada mi se prolila čaša vode na novi tepih, a u pozadini je već vreo dan pržio asfalt i činilo se da svaka sitnica može izazvati malu katastrofu. Taj tren, ta tečnost koja se širi nekontrolisano, donosi sa sobom nešto mnogo više od obične vlage – donosi paniku, frustraciju,…
Sjećam se, kao da je jučer bilo, jednog sna u kojem sam držao ogroman, sjajan balon, pun boja koje su prelijevale jedna u drugu. Bio je tako lagan, tako obećavajući, kao da nosi sa sobom sve moje nade i ambicije. Osjećao sam neku dječiju radost, znajući da je moj, da ga držim čvrsto u rukama….
Ponekad mi se čini da život ima neobičan smisao za humor. Baš kada pomislim da sam sve posložio, da su sve kockice na svom mjestu, eto ga – san koji me izbaci iz takta, ostavi me budnim u sitne sate, sa srcem koje lupa kao bubanj. Sjećam se, prije možda petnaestak godina, kada sam prvi…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se obliven znojem. Srce mi je tuklo kao ludo. Sanjao sam da sam na aerodromu, a moj pasoš, onaj jedini dokument koji mi je trebao za put u daleku zemlju, bio je istekao. Panika me obuzela, jer sam znao da je to putovanje nešto što sam čekao godinama. Ta…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jesenjeg jutra kad sam, žureći kroz kuću, nagazio na nešto oštro. Nisam ni vidio, samo sam osjetio ubod, hladan, rezak bol. Bio je to komadić razbijenog stakla, zaostao od dječje igre. Nije to bila samo fizička bol; bio je to oštar ubod spoznaje, podsjetnik na nepažnju, na…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam se probudila sa jezivim osjećajem praznine. Nije bila praznina u stomaku, već nešto dublje, u srcu. Noć prije, sanjala sam pokvaren frižider. Znate onaj osjećaj kad otvorite vrata, očekujete svježinu, a dočeka vas ustajali zrak i blago truli miris? E, tako sam se ja…
Sjećam se, kao da je jučer bilo, onog jutra kada sam stajao pred ogledalom i, iskreno, nisam prepoznao osobu koja me je gledala. To nije bio fizički problem; moj odraz je bio tu, ali nešto unutra, nešto esencijalno, činilo se da nedostaje. Kao da je komadić duše ispisan, izbrisan. Sličan osjećaj probudio me je i…
Znam taj osjećaj. Probudiš se usred noći, srce ti lupa kao ludo, a po glavi ti se vrti samo jedna slika: stranac u tvom krevetu. Ne govorim o onim snovima koji su očigledno romantični ili uznemirujući na direktan način. Govorim o onoj vrsti sna gdje je prisustvo, iako možda nije direktno prijeteće, duboko uznemirujuće. Osjećaš…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina. Ležao sam budan u sitne sate, a u glavi mi je odzvanjala neobična slika iz sna. Razbio sam jaje, a unutra – dva žumanjka. Osjećaj je bio tako stvaran, skoro pa sam osjetio težinu ljuske u ruci i vidio jarko žutu boju. Ujutro sam to odbacio kao…
