Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobičnim osjećajem, gotovo pa i blagom panikom. U ušima mi je još uvijek odzvanjalo ime. Moje ime. Šapnuto. Nije to bio uobičajeni san, onaj koji zaboravite čim otvorite oči. Ne, ovaj se ugravirao u moju svijest, ostavljajući za sobom gorko-slatki trag…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav u znoju, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam da kližem na ledu, ali led je bio nekako tanak, proziran, a ispod mene se vidio mračan, dubok ponor. Osjećaj straha i nestabilnosti ostao je sa mnom dugo nakon buđenja, prožimajući svaku poru mog bića. Taj san,…
Sjećam se, godinama unazad, kada bi me probudio san koji je ostavljao gorak ukus u ustima, prvo što bih pomislio bilo je: “Ma, samo je san.” Nisam pridavao veliku važnost tim noćnim vizijama, posebno onima koje su mi govorile o nekakvoj unutrašnjoj nestabilnosti. Ali, evo me danas, petnaest godina stariji i, nadam se, mudriji, sjedeći…
I ja sam nekada mislio da su snovi samo slučajni bljeskovi mozga, bez ikakvog dubljeg smisla. Znaš, one noći kad se probudiš znojan, srce ti lupa, a u glavi ti se vrte slike koje nemaju ni glavu ni rep. Mislio sam da je to samo umor, stres, možda previše kasne kafe. Ali, pokazalo se da…
Znaš ono, kad se probudiš usred noći, ili rano ujutro, i u glavi ti je scena. Živopisna. Osjećaš miris, čuješ zvukove, vidiš boje kao da je stvarnost. I onda, u djeliću sekunde, dok pokušavaš da se uhvatiš za tu nit, ona klizi. Kao pijesak kroz prste. Pokušavaš se sjetiti, pritišćeš se, ali ostaje samo frustracija…
Sjećam se kao jučer, onog osjećaja panike dok sam se budila iz sna, ruka u ustima, provjeravajući jesu li svi zubi na broju. Taj hladan znoj, ubrzan puls – taj san o ispadanju zuba, to je nešto što nas sve nekako pogodi u srž. Ne govorim ovdje samo o fizičkom osjećaju, već o dubokoj, iskonskoj…
Sjećaš se onog osjećaja kad se probudiš usred noći, srce ti lupa, a u glavi ti se vrti slika iz sna koja jednostavno ne da mira? Kao da ti nešto pokušava reći, ali riječi izmiču, ostavljajući samo neobičan, često uznemirujući utisak. E, pa, ja sam to proživljavao nebrojeno puta, i vjeruj mi, nisi sam u…
Sjećam se kad sam prvi put shvatio da snovi nisu samo nasumični izleti uma, već pažljivo ispletene poruke. Bio sam dvadesetih, pun ideja, ali i nesigurnosti, i snovi su mi bili neka vrsta noćnog filma koji brzo zaboravim. Ali onda, tokom jednog posebno stresnog perioda u mom životu, počeli su se ponavljati. Ne isti san,…
Sećam se, kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio u znoju. San je bio toliko živopisan, toliko realan, da sam se pitao da li sam zaista doživio to. Osjećaj zbunjenosti, pomiješan sa blagom anksioznošću, obuzeo me je. Pokušao sam da ga protumačim, listao sam stare knjige, pretraživao internet, ali odgovora nigdje….
Sjećam se kad sam prvi put shvatio da moji snovi kriju više od puke noćne fantazije. Bilo je to prije petnaestak godina, kada sam, priznajem, snove uglavnom otpisivao kao nusprodukt previše kasne večere ili stresa od posla. Budući da sam prošao kroz toliko toga, od uspona do padova, od trenutaka euforije do onih potpune zbunjenosti,…
