Osjećaj, kada se probudiš u hladnom znoju nakon što si sanjao da ti je prijatelj umro, poznajem predobro. Ta težina u grudima, taj pritisak koji te stišće cijeli dan, kao da ti šapuće da je nešto užasno pogriješilo. Sjećam se, još kao mladić, svaki takav san bio je povod za tjeskobu koja me je pratila…
Sjećam se, godinama unazad, probudio sam se obliven hladnim znojem. Sanjao sam porođaj, neobično jasan, intenzivan, ali i nekako dvostruk. Taj osjećaj, pomiješan sa zbunjenošću i nekom čudnom anksioznošću, pratio me cijeli dan. Je li to bio predznak? Šta je, do vraga, značilo sanjati porođaj, posebno kad su u pitanju blizanci? Dugo sam odbacivao snove…
Sjećam se jedne noći, prije mnogo godina, probudio sam se obliven znojem. Sanjao sam zmiju. Ne bilo kakvu zmiju, već onu koja se migoljila u mojoj blizini, ali nekako… nije bila prijeteća. Njena koža je blistala nekom čudnom, gotovo opipljivom bjelinom, a ja sam osjećao težinu zbunjenosti, skoro kao težinu vlažnog zraka pred oluju. Šta…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog ledenog jutra kad sam se probudio u hladnom znoju. Sanjao sam kako mi kovanice ispadaju iz džepa, jedna po jedna, valjajući se po prljavom podu. Osjećaj panike bio je stvaran, toliko da mi je srce lupalo kao ludo i dugo nakon što sam otvorio oči. Pomislio sam:…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina, kada sam prvi put osjetio taj neobični stisak u grudima nakon jednog sna. Sanjao sam lava. Ne onako, usput, već sam osjećao njegovu prisutnost, njegovu sirovu snagu i tu neku mješavinu divljenja i straha. Ujutro, uz miris svježe skuhane kafe, pitao sam se: Šta to znači? Je…
Sjećam se, kao da je juče bilo, onog jutra kad sam se probudio obliven hladnim znojem, srce mi je tuklo kao ludo. U snu, zemlja se tresla pod mojim nogama, zidovi su pucali, a osjećaj nemoći me preplavio. Nije to bio prvi put, ali ovaj put je bio nekako drugačiji, dublji, ostavio je za sobom…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina, kad sam prvi put osjetio onaj čudan nemir nakon sna koji je bio previše stvaran da bih ga jednostavno odbacio. Znate, ono kad se probudite, a u srcu vam još odjekuje eho nečega što se u stvarnosti nikada nije dogodilo, ali je ostavilo dublji trag nego mnoge…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kada me probudio san koji mi je ostavio gorak okus u ustima. Nije bio klasičan košmar, već nešto mnogo suptilnije, nešto što se uvuklo pod kožu i natjeralo me da razmišljam satima. Sanjao sam slomljeni odvijač. Znate onaj osjećaj kada vam nešto ne ide od ruke,…
Sjećam se kao da je jučer bilo – stojiš u svojoj bašti, gledaš kako se korov polako, ali sigurno, penje uz tvoje najdraže ruže, guši mlade sadnice, preuzima sve. Ono, bukvalno osjetiš kako ti srce stisne. E, pa, meni se to dešavalo nebrojeno puta, i ne samo u fizičkoj bašti, već i u onoj mnogo…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Sanjala sam da stojim na pokretnim stepenicama, ali umjesto da se krećem naprijed, one su me vukle unazad. Osjećaj je bio tako stvaran, metalni miris vazduha, tihi zuj mašine ispod mojih stopala, i ona čudna težina u grudima. Borila sam se, pokušavala da se popnem, ali svaki korak…
