Sjećam se jedne faze u životu kada su se vrata oko mene vrtjela takvom brzinom da nisam znao ni ući ni izaći. Baš kao ona rotaciona vrata u snu, osjećao sam se zarobljenim u vječnom krugu konfuzije, čekajući da se zaustave, da uhvatim korak. Zrak je bio težak, skoro opipljiv, a svaka odluka činila se…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog sna o letenju. Nije to bilo obično letenje avionom ili nekim aparatom, već ono čisto, instinktivno, kao da su mi leđa odjednom dobila nevidljiva krila. Osjećaj je bio tako stvaran, tako oslobađajući. Ali onda bi uslijedio onaj trenutak buđenja, gdje bi me realnost vratila na zemlju, a…
Sjećam se kad sam bio mlađi, snovi su mi bili samo neka vrsta noćnog filma, bez dubljeg smisla. “Ma, to ti je mozak sortira informacije dok spavaš,” govorio bih, pokušavajući zvučati pametno. Ali, brate mili, koliko sam se prevario! Kroz petnaestak godina, mnogo pogrešnih koraka i bezbroj “Aha!” momenata, shvatio sam da su snovi zapravo…
Sjećam se kad sam prvi put osjetio taj nemir. Bilo je to prije petnaestak godina, taman sam počeo dublje da se upuštam u proučavanje islamskog tumačenja snova. Nisam mogao da prestanem da sanjam o stvarima koje jednostavno nisu imale smisla, o granicama koje su se pomjerale, o tlu pod nogama koje više nije bilo čvrsto….
Znam taj osjećaj. Buđenje u hladnom znoju, srce lupa, a u glavi ti se vrti slika. Možda ste vidjeli kartu s granicama koje se pomjeraju, ili ste pak u snu pokušavali zavezati pertle koje su se neobično zaplele, jednu za drugu. Možda je to bio san o razbijenoj kasici prasici, onaj težak osjećaj u stomaku…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav znojan. Sanjao sam ogroman, starinski sef, težak i moćan, ali ma koliko sam se trudio, ključ jednostavno nije radio, ili ga uopće nisam ni imao. Frustracija je bila opipljiva, skoro kao miris kiše prije oluje. Taj osjećaj nemoći, zarobljenosti, prenio se i na moj budni svijet. Znao…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobičnim osjećajem, poslije sna gdje su mi knjige tiho zujale, a ja nisam znao šta da radim s tom zbrkom u glavi. Taj tihi, gotovo nečujni zvuk, a opet tako prodoran u mojoj podsvijesti. Nije to bio prvi put da me…
Dogodilo se i meni. Taj dubok, uznemirujući osjećaj kada se probudite iz sna koji vam se čini da vrišti tajne, ali ne možete baš dešifrovati njegov jezik. Ona jutra kada eho nečega što zuji – ne fizički zvuk, već vibracija skrivenog značenja – ostaje, i jednostavno znate da je došlo iz knjige koju ste “čitali”…
I ja sam, prijatelji moji, nebrojeno puta ležao budan u sitne sate, pokušavajući shvatiti zašto mi se u snu pojavio neki čudan simbol, nešto što mi je pritisnulo dušu i um. Jednom, prije mnogo godina, to je bio zaključan sef. Sjećam se tog osjećaja: hladnog, teškog metala pod prstima, oštrih rubova, i apsolutne nemoći da…
Sjećam se jedne noći, prije mnogo godina, kada sam se probudio u hladnom znoju. U snu sam listao neki stari kalendar, onaj zidni, sa slikama Bosne i njenih ljepota, ali datumi na njemu… datumi su bili totalno pomiješani. Mart je bio tamo gdje je trebao biti jul, a petak je označavao ponedjeljak. Osjećaj potpune dezorijentacije…
