Sjećam se jedne noći, prije petnaestak godina, kada sam sanjao nešto toliko obično, a opet tako uznemirujuće. Bio je to moj stari usisivač, onaj plavi, što ga je majka davno kupila. U snu, uporno sam pokušavao da usisavam dnevnu sobu, ali on nije vukao. Ništa! Samo je zujio, prazan i neučinkovit, a prašina je ostajala…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj jezivi osjećaj kad te nešto probudi usred noći, ali ne alarm ili buka, već slika iz sna koja se urezala duboko. Nije to bio klasičan košmar s čudovištima, već nešto mnogo suptilnije, ali istovremeno, toliko uznemirujuće. Vidio sam korijenje, snažno, žilavo, kako se probija kroz plafon moje…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav u znoju. Sanjao sam apoteku, veliku, modernu, ali… potpuno praznu. Niti jedne bočice, niti jednog lijeka na policama. Osjećaj panike me uhvatio, ta bezizlaznost dok sam tražio pomoć za nešto što me mučilo u budnom životu. Da, i ja sam bio tamo, na tom mjestu gdje tražite…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada se probudiš iz sna, a u glavi ti još uvijek odzvanja jeka tuđeg života, tuđih misli, tuđih ruku. Da, i ja sam bio tamo. Nisam sanjao samo da sam u tuđoj koži, već sam bio druga osoba – sa svim njenim uspomenama, strahovima, i mirisom…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina. Probudila sam se u hladnom znoju, srce mi je lupalo kao ludo, a u grlu mi je stajala knedla teža od kamena. Sanjala sam kako hodam, oslanjajući se na štake, i odjednom, bez ikakvog upozorenja, obje su pukle pod mojom težinom. Oštar, rezonantan zvuk sloma, pa onda…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina, kada sam prvi put sanjao da mi se plastična vrećica kida dok pokušavam nešto u njoj prenijeti. Bio je to onaj osjećaj kad se plastika rastegne do maksimuma, pa pukne, a sav sadržaj se raspe po podu. Probudite se, i prva misao je: „Šta bi to sad…
Sjećam se, godinama unazad, kako sam se budila iz snova sa onim gorkim okusom nemoći u ustima. Znate taj osjećaj? Onaj kada vam se čini da ste pokušavali nešto postići svom snagom, ali se sve izmicalo, propadalo, ili vas je jednostavno ignorisalo. Bio sam tamo, bezbroj puta. San o šibici koja se neće upaliti, recimo,…
Sjećam se toga kao da je bilo jučer, onog hladnog znoja, iznenadnog trzanja u krevetu. Moja ruka, fantomska bol, pulsirajući. Upravo sam sanjao da me pas ugrizao, oštro i duboko, baš za ruku. I u budnom svijetu, prijateljstvo koje sam cijenio raspadalo se, dio po bolni dio. Znam taj osjećaj. Onaj osjećaj kad se tlo…
Sjećam se kao da je jučer bilo. Godine su prolazile, a ja sam se stalno, iznova i iznova, nalazila na raskrsnicama života, onim gdje bi se svako okrenuo i tražio nekoga da mu pokaže put. Ipak, često bih se probudila u snu, u nekom praznom razredu, osjećajući miris stare prašine i krede, ali bez ikakvog…
Znaš ono kad se probudiš iz sna i osjećaš onu težinu, onaj osjećaj da nešto nije u redu? E pa, ja sam to doživio mnogo puta. Ali jedan san mi se posebno urezao u pamćenje, i to prije više od deset godina, kad sam se spremao za putovanje koje mi je mnogo značilo. Sanjao sam…
