Znaš ono kad se budiš iz sna s osjećajem da si pretrčao maraton, ali nigdje nisi stigao? E, to je bio moj osjećaj godinama, onaj isti prazan stomak koji se javi kad sanjaš stepenice koje ne vode nikuda. Misliš da se penješ, ulažeš napor, osjećaš kako ti mišići gore, a onda shvatiš da je to…
Sjećam se kao jučer, stajao sam pored puta, ruke pune blata, a guma na autu potpuno ispuštena. Srce mi je tuklo, ne zbog same gume, već zbog onog osjećaja potpune bespomoćnosti i iznenadne blokade. Taj osjećaj, ta frustracija kada se životni put iznenada prekine, poznat mi je. I, ako ste ikada sanjali puklu gumu, presušenu…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog osjećaja kada se sve zaustavi. Ne mislim samo na auto na putu, već na onaj unutrašnji zastoj, kada ti se čini da je čitav svijet stao zbog nečega što nisi očekivao. Bilo da je to finansijska nevolja, iznenadni zdravstveni problem ili nerazumijevanje s voljenom osobom, svi smo…
Sjećam se jedne noći, probudio sam se s onim teškim osjećajem u stomaku. Znate već, onaj osjećaj kad vam se čini da ste izgubili nešto dragocjeno, iako se ne možete sjetiti što je to bilo. U snu mi je pred očima pukao ogroman, sjajni balon. Bio je pun nade, onako djetinje, nevine nade. I onda…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobičnim osjećajem tjeskobe. Noć prije, sanjao sam kako držim veliki, šareni balon, prepun radosti i lakoće, a onda – *puk!* – nestao je u trenu, ostavljajući me sa praznim rukama i nekim čudnim osjećajem težine. Nije to bio prvi put da…
Sećam se, bila je to noć pre mog tridesetog rođendana. Nekako, taj broj trideset mi je visio nad glavom kao težak oblak. Sanjao sam da sedim za nekim starim drvenim stolom, onako kako smo to radili kod nane na selu, i da mi je pred nosom čaša punog, gustog, ali neobično kiselog mlijeka. Nisam ni…
I ja sam se budila, mnoge noći, sa onim čudnim, neprijatnim ukusom u ustima – ne bukvalnim, već onim gorčinom srca koja se prelije iz sna u javu. Znate, onaj osjećaj kad vam se nešto vješto skrivalo cijeli dan, a onda ga podsvijest izbaci dok spavate, često zamotano u najčudnije simbole. Meni je, vjerujte mi,…
Znam taj osjećaj. Ono kad se probudiš ujutro, sunce još nije ni provirilo kako treba, a već te nešto pritišće u grudima. Ne znaš tačno šta je, ali osjećaš tu neku mutnu, neugodnu nesigurnost. Meni se to dešavalo bezbroj puta. Ponekad, ta nesigurnost nije dolazila sama; dolazila je umotana u san, često onaj gdje sijalica…
Sjećam se, nekada davno, osjećao sam se kao da živim u sobi gdje jedina sijalica neprestano treperi. Znate taj osjećaj? Onaj kad vidite put pred sobom, ali je slika stalno mutna, nesigurna. Kao da vam neko nudi odgovor, ali ga ne izgovara do kraja, samo šapuće nešto u daljini, nešto što vam izmiče, a vi…
Sjećam se, godinama unazad, kad bih se probudio iz nekog čudnog sna, onog što ti ostavi neki gorak okus u ustima, moj prvi instinkt je bio da ga odbacim. Reći bih sebi: „Ma, to je samo san, ludost podsvijesti.“ I tako bih živio, gurajući one tihe poruke koje mi je duša slala u stranu. Ali…
