Sjećam se jedne noći, probudio sam se sav znojan, srce mi je lupalo. Sanjao sam da stojim pred stolom punim najfinijih jela, ali svako je bilo pokvareno, truhlo. Taj miris, iako samo u snu, bio je tako stvaran da sam ga osjećao i u budnom stanju. I to nije bio izolovan slučaj. Godinama sam prolazio…
Sjećate se onog osjećaja kada se probudite, srce vam lupa, a u glavi vam se roje slike iz sna koje jednostavno ne možete izbaciti? Priznajem, prošao sam to bezbroj puta. Kroz petnaest godina mog putovanja s islamskim tumačenjem snova, često sam se osjećao kao da hodam kroz neprozirnu šumu, tražeći putokaze u magli moje podsvijesti….
Znam taj osjećaj. Probudiš se usred noći, srce ti lupa, a u glavi ti odzvanja slika sobe koja se sužava, zidova koji te pritiskaju, ili možda osjećaj da ti je nešto izmaklo kontroli dok kasir namjerno kuca veću cifru. Prošao sam kroz to bezbroj puta. Godinama sam mislio da su snovi samo neka nasumična mentalna…
Ah, snovi o vjenčanju. Koliko puta sam se probudio iz takvog sna, sa srcem koje mi lupa kao ludo, osjećajući onaj čudan spoj uzbuđenja i neke neopisive anksioznosti. Poput mnogih od vas, i ja sam prolazio kroz faze kada su mi takvi snovi bili samo romantične fantazije, a kasnije, kada su dobili mnogo dublje značenje….
Sjećam se, prije mnogo godina, kada sam prvi put sanjao konja. Bio je to onaj osjećaj kad se probudiš i cijeli dan ti odjekuje u glavi ta slika, taj osjećaj nečeg moćnog i neuhvatljivog. Razumijete o čemu pričam, zar ne? To je kao da vam duša nešto šapuće, nešto što ne možete odmah dešifrovati, ali…
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina. Ležao sam u krevetu, zaspao, i odjednom – taj poznati, užasavajući osjećaj. Zemlja mi izmiče pod nogama, padam, brzo, bez kontrole, a onda se naglo trznem, budan, srce mi lupa kao ludo. Ruke su mi bile vlažne, a u nosu sam osjetio onaj čudan miris ustajalog zraka…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio sav znojan, srce mi je lupalo kao ludo. Sanjao sam da stojim pred ogromnom, strmom planinom. Nisam mogao da vidim vrh, bio je obavijen maglom, a put se činio nepremostiv. Očaj me je obuzeo. U tom trenutku sam pomislio: “Ovo je kraj,…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog sna iz djetinjstva, kad sam letio. Ne onako, kao da trčim brzo ili skačem visoko, već pravo, lebdeći iznad krovova mog malog grada, sa vjetrom u kosi i onim slatkim osjećajem potpune lakoće. Mislio sam tada, eto ga, konačno mogu da radim šta hoću, bez ičijih pravila….
Osjećaj, kada se probudiš u hladnom znoju nakon što si sanjao da ti je prijatelj umro, poznajem predobro. Ta težina u grudima, taj pritisak koji te stišće cijeli dan, kao da ti šapuće da je nešto užasno pogriješilo. Sjećam se, još kao mladić, svaki takav san bio je povod za tjeskobu koja me je pratila…
Sjećam se, godinama unazad, probudio sam se obliven hladnim znojem. Sanjao sam porođaj, neobično jasan, intenzivan, ali i nekako dvostruk. Taj osjećaj, pomiješan sa zbunjenošću i nekom čudnom anksioznošću, pratio me cijeli dan. Je li to bio predznak? Šta je, do vraga, značilo sanjati porođaj, posebno kad su u pitanju blizanci? Dugo sam odbacivao snove…
