Sjećam se kao da je juče bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobičnim osjećajem tjeskobe, sjećajući se djelića sna gdje mi je neko dozivao ime, ali ja, koliko god sam se trudio, nisam ga mogao prepoznati. Kao da je izblijedjelo iz mog uma, ostavljajući samo prazninu, onaj tihi, duboki rez. Taj osjećaj, ta…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kad sam se probudio obliven hladnim znojem, srce mi je lupalo k’o ludo. Sanjao sam razbijen prozor. Nije to bio tek običan san, znate, onaj površinski koji zaboravite čim otvorite oči. Ne, ovaj se urezao duboko, ostavljajući za sobom osjećaj nelagode, pa čak i straha. Taj…
Sjećam se jedne sparne ljetne noći, one vrste kada je zrak sam po sebi težak, a snovi se lijepe za tebe čak i nakon što otvoriš oči. Probudio sam se u hladnom znoju, sa osjećajem potpune dezorijentacije još uvijek svježim. U snu sam stajao na raskrsnici, a svi putokazi, bez izuzetka, pokazivali su u pogrešnom…
Sjećam se kao da je juče bilo, onog ledenog osjećaja u stomaku, poznatog mnogima od nas – taj osjećaj da si zaglavljen. Nije to bio samo osjećaj iz jave, već i iz snova. Godinama sam mislio da su snovi samo neka nasumična mentalna akrobacija mog podsvijesti, eho dnevnih briga. Znate ono, kad se probudite i…
Sjećam se kao jučer, onog osjećaja kada mi se prolila čaša vode na novi tepih, a u pozadini je već vreo dan pržio asfalt i činilo se da svaka sitnica može izazvati malu katastrofu. Taj tren, ta tečnost koja se širi nekontrolisano, donosi sa sobom nešto mnogo više od obične vlage – donosi paniku, frustraciju,…
Znaš onaj osjećaj kad se probudiš usred noći, srce ti lupa kao ludo, a u glavi ti se vrti slika iz sna koja te proganja? E, pa, ja to znam predobro. Mjesecima me je pratila jedna specifična noćna mora: lutka s otvorenim očima, koja me je nijemo promatrala iz mraka. Nije progovorila ni riječ, samo…
Sjećam se, kao da je jučer bilo, jednog sna u kojem sam držao ogroman, sjajan balon, pun boja koje su prelijevale jedna u drugu. Bio je tako lagan, tako obećavajući, kao da nosi sa sobom sve moje nade i ambicije. Osjećao sam neku dječiju radost, znajući da je moj, da ga držim čvrsto u rukama….
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada sam stajao na šalteru za prijavu, držeći avionsku kartu u ruci, a službenica me gledala s čudnim izrazom lica. Moje ime na karti – pogrešno. Ne potpuno pogrešno, ali dovoljno da stvori zbunjenost, prepreku. Taj osjećaj, ta sitnica koja vam uzdrma cijelo planiranje putovanja, bio…
Ponekad mi se čini da život ima neobičan smisao za humor. Baš kada pomislim da sam sve posložio, da su sve kockice na svom mjestu, eto ga – san koji me izbaci iz takta, ostavi me budnim u sitne sate, sa srcem koje lupa kao bubanj. Sjećam se, prije možda petnaestak godina, kada sam prvi…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onaj osjećaj kada vam nešto jednostavno ne ide, kada se rečenica lomi u grlu, a riječi nikako da izađu. Nije to samo u budnom stanju, ne. Mnogo puta sam se suočio s tim osjećajem i u snovima, onim čudnim, frustrirajućim scenarijima gdje je sve nekako zaglavljeno, gdje komunikacija…
