Sjećam se te noći, onog hladnog znoja na dlanovima, buđenja u mukloj tišini. Nije bio pravi pas, nije bio pravi ugriz, ali je osjećaj izdaje bio tako stvaran, tako opipljiv da sam ga nosio sa sobom danima. Znate ono, kad se probudite, a srce vam ubrzano kuca kao da ste upravo izbjegli neku opasnost? To…
Sjećam se, kao da je jučer bilo, onog jutra kada sam stajao pred ogledalom i, iskreno, nisam prepoznao osobu koja me je gledala. To nije bio fizički problem; moj odraz je bio tu, ali nešto unutra, nešto esencijalno, činilo se da nedostaje. Kao da je komadić duše ispisan, izbrisan. Sličan osjećaj probudio me je i…
Sjećam se, godinama unazad, stajao sam na raskršću. Nije to bila fizička raskrsnica, već ona unutrašnja, gdje se putevi želja i stvarnosti prepliću. Osjećaj je bio kao da koračam kroz beskonačni hodnik, zidovi sivkasti, svjetla treperava, a kraja nigdje. Mnogo puta sam se osjećao baš tako, kao da mi se život pretvorio u niz beskrajnih…
Znam taj osjećaj. Probudiš se usred noći, srce ti lupa kao ludo, a po glavi ti se vrti samo jedna slika: stranac u tvom krevetu. Ne govorim o onim snovima koji su očigledno romantični ili uznemirujući na direktan način. Govorim o onoj vrsti sna gdje je prisustvo, iako možda nije direktno prijeteće, duboko uznemirujuće. Osjećaš…
Sjećam se kad sam prvi put osjetio onaj hladni znoj, onaj grč u stomaku dok sam se budio iz sna, pokušavajući da uhvatim posljednje, mutne slike. Znaš ono, kad ti se čini da je san bio tako stvaran, tako važan, ali izmiče ti kroz prste kao pijesak? E, pa, ja sam to proživio bezbroj puta….
Sjećam se, bilo je to prije petnaestak godina. Ležao sam budan u sitne sate, a u glavi mi je odzvanjala neobična slika iz sna. Razbio sam jaje, a unutra – dva žumanjka. Osjećaj je bio tako stvaran, skoro pa sam osjetio težinu ljuske u ruci i vidio jarko žutu boju. Ujutro sam to odbacio kao…
Znam taj osjećaj. Duboko u sebi, baš sam osjetio kako se svijet ruši. Ne onaj vanjski svijet sa zgradama i ulicama, već moj vlastiti unutrašnji univerzum, onaj gdje se snovi prepliću sa jave, a intuicija šapuće opomene koje je previše lako ignorisati. Bilo je to prije petnaestak godina, kad sam bio mlad, pun neke sirove…
Sjećam se onog jutra kada sam se probudio u hladnom znoju. Nije bio košmar u klasičnom smislu, ali osjećaj gubitka bio je tako stvaran, tako opipljiv. U snu sam tražio svoje kućne ključeve, preturajući po džepovima, po stolu, ispod jastuka… panika se širila mojim grudima kao divlji požar. Probudivši se, trebalo mi je nekoliko sekundi…
Znaš onaj osjećaj kad otvoriš frižider, očekujući svježinu, hladnoću koja obećava očuvanje, a dočeka te samo mlak, ustajao zrak? E, takav je bio moj život prije petnaestak godina. Nisam to tada shvatao, ali bio sam pun nekih davno zaboravljenih, potisnutih emocija koje su se taložile i lagano “kvarile” sve oko sebe. Moj unutrašnji frižider, ako…
Sjećam se, kao da je jučer bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobičnim osjećajem, skoro pa panikom, jer mi se činilo da sam bio neko sasvim drugi u snu. Nije to bio samo osjećaj, već jasna uspomena na cjelokupno iskustvo, poput živog filma koji se odvijao u mojoj glavi dok sam spavao. Gledao…
