Sjećam se jedne noći kada sam se probudio u hladnom znoju. Sanjao sam biblioteku, ogromnu, staru biblioteku, ali sve police su bile prazne. Ni jedne jedine knjige. Osjećaj panike me obuzeo, kao da sam izgubio nešto neprocjenjivo, nešto što nikada nisam ni imao. Nije to bio samo običan san; bila je to biblioteka bez knjiga,…
Sjećam se jednog Ramazana, godinama unazad. Noći su bile duge, pune ibadeta, ali i snova koji su me često ostavljali zbunjenim. Jedne takve noći, usred tame, sanjao sam dugu. Ne, ne onu predivnu, jarku dugu koja se javlja nakon kiše, danju. Ovo je bila duga koja je presijecala mrklu noć, tiho, gotovo eterično. Probudila sam…
Sjećam se jedne noći kada sam se probudio u hladnom znoju, srce mi je lupalo kao ludo. U snu, vidio sam ogroman, krvavo crven mjesec kako visi nisko nad horizontom, obasjavajući tamni pejzaž sablasnim sjajem. Osjećaj tjeskobe bio je toliko stvaran da mi je trebalo nekoliko trenutaka da shvatim gdje sam. Nije to bio samo…
Prije nekoliko godina, probudio me je iz sna osjećaj duboke nelagode. Nije to bio uobičajeni jutarnji blues. Ne, sanjao sam nešto što me je proganjalo: trulu jabuku. Znate onaj osjećaj kad vidite plod koji je naizgled savršen, ali kad ga zagrizete, unutra je sve trulo? E, tako je izgledala ta jabuka u mom snu –…
Sjećam se jedne noći kada sam se probudio u hladnom znoju. Sanjao sam da je strašan vjetar, snažan poput oluje, počeo da mi skida krov s kuće, pločicu po pločicu. Taj osjećaj bespomoćnosti, gledajući kako se moj sigurni dom raspada pod naletima nevidljive sile, bio je toliko stvaran da mi je srce još uvijek lupalo….
Sjećam se kao da je jučer bilo. Probudila sam se, znojna i zbunjena, sa jasnom slikom u glavi: sanjala sam ogroman, čelični sef, starinski i masivan, ali bez obzira koliko sam se trudila, jednostavno ga nisam mogla otvoriti. Osjećaj nemoći i frustracije pratio me cijeli dan. To nije bio prvi put da mi snovi šalju…
Sjećam se kao da je jučer bilo, onog jutra kada sam se probudio s neobično živim osjećajem – kao da sam upravo proveo sate prebirući po prašnjavim kutijama na tavanu, a taj tavan, vidio sam ga jasno, bio je pun starih stvari, zaboravljenih uspomena i predmeta koji su nekada nešto značili. Znam, zvuči kao scena…
Ah, snovi! Koliko puta ste se probudili zbunjeni, pitajući se: „Šta je sad ovo trebalo da znači?“ Vjerujte mi, znam taj osjećaj. Prije nekoliko godina, sjećam se, probudio sam se s jasnom slikom u glavi: nosim košulju naopačke. Ne samo da je bila okrenuta iznutra prema van, nego je i prednji dio bio na leđima….
Sjećam se kao jučer. Buđenje, kafa, žurba da stignem na posao. Navlačim svoju omiljenu košulju, a onda šok – dugme fali! Nije puklo, nije se otkinulo silom, jednostavno je nestalo, ostavljajući za sobom malu, praznu rupu. Moja prva reakcija? Frustracija. Ko bi pomislio da jedan tako mali, beznačajan detalj može toliko poremetiti cijelo jutro? Ali…
Sigurno ste se već našli u situaciji koja vas lako može dovesti do frustracije – zatvarač na vašoj jakni ili torbi se zaglavio baš kada vam je najpotrebniji, ili ste slučajno prošli pored rotacionih vrata koja se vrte prebrzo, a vi niste sigurni da li je to samo nesreća ili nešto dublje. Ovako nešto lako…
